Kritičar svaki novinski ima svoga imaginarnog čitatelja. I on je s njim, hoće-neće, u, gotovo bih rekao, osobnom odnosu. Jedina pak sreća ovoga posla jest, zapravo, pridobiti čitatelja poimence.
Toliko sam nekrologa već napisao da bih mogao njima spaliti jednog pokojnika. Većinom su mi bili dragi, a pisao sam, kako to u novinarskom životu biva, i o najbližim prijateljima. A gotovo uvijek o svojim čitateljima. Sad sam izgubio još jednoga – Relju Bašića. Nije fraza, podupirao je moj rad u, što se kaže, kritičnim momentima.
Najkraće o gospodinu Relji Bašiću: nije on igrao gospona Fulira, nego je gospon Fulir nastojao igrati njega. Naime, u stvarnom životu Relja Bašić bio je mnogo ozbiljniji gospodin nego što je to gospon Fulir, simbol malograđanskog Zagreba i njegove sim...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....