Samo kad se smijem" poetični je naslov novog filma Vanje Juranić, redateljice s berlinskom adresom, koji je nakon premijere u Puli prikazan izvan konkurencije i na filmskom festivalu u Sarajevu. U filmu, u kojem mladi bračni par s djetetom glume Tihana Lazović i Slavko Sobin, Juranić se bavi dobro poznatim slučajem Ane Magaš, mlade Zadranke koja je u samoobrani ubila svog supruga.
Odnosno, Juranić će reći da je Ana Magaš tek jedna od inspiracija za njezin film o obiteljskom nasilju, no Tihana Lazović frapantno nalikuje na svoju sugrađanku, a i film završava citatom iz prvostupanjske presude toj mladoj ženi. Nažalost, sarajevska se premijera poklopila s još jednim užasnim femicidom, slučajem ubojstva Nizame Hećimović u Gradačcu koju je ubio muškarac s kojim je imala dijete, i to je još prenosio na Instagramu. "To je ubojstvo uživo gledalo 12.000 ljudi. To je strašna priča koja se tiče svih nas", kaže Juranić, koja se u svom filmu bavi nasiljem, no ni u jednom trenutku mi ne vidimo kako muž tuče ženu, a i samo ubojstvo vidimo tek na trenutak.
Emotivni vrhunac filma je kada se glavna junakinja - tumači je Tihana Lazović - plačući skida pred ogledalom i promatra svoje strašne rane i masnice svuda po tijelu. I tu ne vidimo njezino lice; premlaćeno tijelo i strašan plač ono je što obuzima našu pažnju. "S namjerom ne prikazujem premlaćivanje glavne junakinje - mislim da bi to bio samo još jedan od načina promoviranja nasilja, a moja namjera je sasvim suprotna. Ja se bavim i onim što je prethodilo tom nasilju i njegovim posljedicama. Nažalost, živimo u nasilnom društvu i u tradicionalnom, patrijarhalnom narativu u kojem smo svi zarobljeni", kaže redateljica čiji će film u domaća kina doći krajem studenog ove godine. A njezin sljedeći film je dokumentarni - bavi se novom hrvatskom emigracijom i centralni lik je konceptualni umjetnik Siniša Labrović i njegova supruga Snježana Klarić koji su se prije nekoliko godina preselili - iz ekonomskih razloga - u Berlin.