Već dugo na Netflixu nismo gledali nešto poput ove serije: na kraju imate dojam da je žrtva presudila sama sebi

Kriminalistička mini-serija "Black Rabbit" neosporno je najzanimljivija prinova na Netflixu, ponajprije zbog dominantnih uloga Judea Lawa i Jasona Batemana, koji igraju braću krajnje različitih profila: prvi je radoholičar spreman na najrazličitije kompromise, a drugi zgubidan neprestano u problemima i dugovima. Radnja se odigrava negdje na Manhattanu, gdje je i naslovni restoran, naravno, gastronomska revija se podrazumijeva, ali i uživanje u kojekakvim opijatima. Braća su svojedobno zajednički osnovala "Crnog Zeca", ali otad su im se putevi radikalno razdvojili. Jake (Law) je okupio ekipu s kojom se može surađivati, od kuhara do financijera, potonji su najčešće sumnjiva profila, a kad se među njima nakon dužeg vremena pojavi Vince (Bateman) i zatraži svoj udio u sada već razgranatom poslu, naizgled uhodani biznis počinje se polako raspadati. Zapravo, već je i prije pokazivao poprilične pukotine, pogotovo kad je konobarica Anna (Abbey Lee) ustvrdila da je silovana, ali ne želi iz toga stvarati poseban problem, jedini joj je cilj da se drži podalje od "Crnog Zeca". U restoran navraća elita, ali i polusvijet, što je valjda normalno u takvoj sredini, međutim, unatoč tome što je neprestano u dugovima, Jake shvaća da jedino može opstati širenjem svog poslovnog carstva. U sve to Vince unosi posebnu vrstu kaosa, Jake ga u jednom trenutku zamoli da se udalji i da se više nikad ne vrati, što ovaj nevoljko posluša, iako se on nikad nije mogao držati dogovora. Važnu ulogu u njihovim ionako nesređenim odnosima ima nijemi gangster Joe Mancuso (Troy Kotsur, dobitnik Oscara za sporednu ulogu u filmu "CODA"), čiji sin Junior (Forrest Weber) je glavni utjerivač dugova, ali bolje bi bilo da ga je otac držao podalje od kriminalnog podzemlja, budući da se momak naprosto ne može kontrolirati.

Već dugo nismo gledali film o New Yorku koji se doima tako autentično, sa zabačenim uličicama i vijaduktima koji se izdižu iznad njih, a kad u takvom okružju eksplodiraju razmirice Jakea i Vincea, koje sežu još od njihova djetinjstva, dobili smo poprište, istovremeno naturalističko, ali i donekle stilizirano. Mini-serija završava sprovodom koji se naslućivao od samog početka, pa iako je kraj neosporno tragičan, stječe se dojam da je žrtva presudila sama sebi – i to višestruko.