Kad je početkom 90-ih filmovima “Crvena golubica” i “Dragi dnevniče” počeo postajati europska filmsko-intelektualna zvijezda, Nanni Moretti nerijetko je tituliran kao “rimski Woody Allen”. Ta naljepnica, koliko god imala opravdanja, bila i zavodljiva krivotvorina.
Morettijevi rani filmovi - koji su se proslavili uz snažnu podršku festivala u Cannesu - imali su doista ponešto allenovsko.
Kino-kolumne
Ponajviše intelektualizam, narcisoidnu autobiografičnost, kao i činjenicu da je režiser u njima bio i glavni glumac, te - manje-više - glumio svoje drugo ja. No, između Morettija i Allena postojale su i krupne razlike, a prva od njih je političnost. Moretti je bio i ostao politički filmaš, čovjek koji je bez skanjivanja filmove koristio kao kino-kolumne, a dva filma (“April” 1...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....