S Ivom Štivičićem razgovarao sam nekoliko puta, ponekad prigodom slučajnog susreta na ulici, a jednom smo se pripremali za opsežniji intervju, ali taj nikad nije realiziran. Štivičić je za mene bio važno ime jer sam još kao tinejdžer gledao njegove drame, 60-ih godina neprestano ih je emitirala Televizija Zagreb, obično u terminu ponedjeljkom navečer, katkad i pet-šest godišnje, a unatoč njegovoj velikoj produktivnosti, bile su to stvari koje su se pamtile.
Na televiziju je došao u samim njezinim počecima, dok su TV drame išle uživo pa nisu sačuvane, nije još bilo magnetoskopskih vrpci na kojima bi ih pohranili, ali je barem tadašnja evidencija bila solidna pa se gotovo točno znalo kad je što emitirano. Bivšeg studenta Pravnog i...