Ovogodišnje natjecanje za najugledniju talijansku nagradu David di Donatello bilo je posebno uzbudljivo već i zbog činjenice što su dva filma slovila kao favoriti, uostalom svaki je dobio po 14 nominacija za to priznanje. Iako je politička drama "Velika ambicija" o komunističkom vođi Enricu Berlingueru za mnoge već unaprijed proglašena pobjednikom, došlo je do preokreta, neorealistička pastorala "Vermiglio" potvrdila je čak sedam nominacija i pobijedila je u najvažnijim kategorijama, onima najboljeg talijanskog filma godine, najbolje režije i scenarija, dok se "Velika ambicija" morala zadovoljiti nagradom za najbolju glavnu mušku ulogu i najbolju montažu.
Nije dobila ni cvijet
Vermiglio je pokrajina u Južnom Tirolu, u talijanskim Alpama, a film je režirala 49-godišnja Maura Delpero, dotad poznatija kao autorica dokumentarnih ostvarenja, dok joj je ovo bio tek drugi igrani film. Nimalo slučajno da je nabijen posebnim emocijama, njoj je neposredno prije umro otac i rad na filmu joj je bio posebna katarza, htjela je da se ne zatre tradicija u kojoj je on odrastao. Osim toga, svojedobno je boravila u Buenos Airesu i predavala u domu za maloljetne majke, o čemu u "Vermigliu" ima tragova. Radnja započinje 1944., potkraj 2. svjetskog rata, u selu u kojem jedva da ima struje, griju se pećima na drva, a kako su svjetiljke na stropu jako slabe, dobro im dođu tzv. "petrolejke". Zima je, čitavo je selo zavijeno snijegom, dok se među mještanima izdvajaju dvojica mladih ratnih dezertera, jedan je iz tog kraja, Atilio, a drugi je Sicilijanac Pietro (Giuseppe De Domenico, profesionalni glumac). Ipak, najautoritativniji je sredovječni učitelj Cesare Graziadei (Tommaso Ragno), on poučava najmlađe, ali subotom popodne odvaja posebne termine za starije mještane koji ne znaju ni čitati niti pisati. Njegova kći Lucia (Marina Scrinzi nevjerojatno je otkriće) koketira s Pietrom, u trenu se među njima stvori ozbiljna veza, što nije čudno: Cesareova supruga žali se da mu je izrodila desetoro djece, a za nijedno od njih – od kojih neka nisu preživjela – nije dobila niti cvijet. Očito je da tamo seks nije nešto posebno zabranjeno, iako se zna da se neudane majke ne mogu zaposliti u obližnjem gradu, uglavnom postaju prisilne domaćice i brinu se za održavanje kuće. U krevetu ih spava po nekoliko, a kad je u kući prevelika gužva, i štala je dobro mjesto u kojem se možete osamiti.
Veza Pietra i Lucie završava brakom, no kako je rat već gotov, svi natjeraju mladog supruga da ode na Siciliju i javi se svojoj obitelji. On to napravi nevoljko, obeća Luciji da će joj redovno pisati i da će se vratiti čim uzmogne, no uslijedi obrat koji je malo tko očekivao.
Talijanski preporod
Maura Delpero odlično vodi radnju i vješto profilira brojne protagoniste, imala je i učitelja glume, što je bilo neophodno, jer je trebalo ujednačiti one koji nisu imali nikakvog glumačkog iskustva i one koji su već znali što je kamera. Iznimnu podršku redateljica je imala u ruskom direktoru fotografije Mihailu Kričmanu, on je inače snimio sve filmove velikog ruskog autora Andreja Zvjaginceva ("Povratak", "Nevoljena", "Levijatan" i dr.), a ovdje je impresivno stopio pejzaž s glumcima, koristeći samo prirodnu rasvjetu.
"Vermiglio" je imao premijeru lani na venecijanskom festivalu, gdje je dobio veliku nagradu žirija i nagradu za najbolji talijanski film, obišao je svjetske festivale i s razlogom proglašen glavnim razlogom za recentni preporod te kinematografije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....