Ladj Ly zbilja zna o čemu snima filmove. Roditelji su mu imigranti s Malija, ne može se reći da su se usrećili kad su završili u sjeveroistočnoj četvrti Pariza Montfermeil, no sin im je bar dobio priliku da još kao tinejdžer luta uokolo video kamerom i bilježi štošta, pa i policijsku brutalnost prema njegovim sunarodnjacima. Najprije je snimao samo reportaže koje su završavale na društvenim medijima, no zatim se okušao u kratkom igranom filmu (18 minuta) nazvanom “Jadnici” po istoimenom romanu Victora Hugoa. Zašto “Jadnici”?
Zato što se radnja tog klasika odigravala upravo u Montfermeilu, tamo je glavni junak Jean Valjean pronašao malu Cosette, koju je zlostavljala škrta obitelj Thénardieu, iako im je ta bila povjerena na čuvanje za lijepu svotu novca. Montfermeil je i tada bio siromašna četvrt, ali sada je preplavljena afričkim i arapskim emigrantima, među koje se i pariška policija radije ne petlja. Ako već da, uvjerena je da su grubost i nasilje jedine metode za ophođenje s njima.
Budući da su mu danas već 42 godine, Ly je procijenio da nema što čekati i koristio svoj kratki film kako bi uvjerio producente da tu ima štofa i za nešto duže. Spretni filmaš lako je skupio potpore od preko deset producenata i - što je najvažnije - ispravio mnoge od grešaka svoga prvijenca. Onaj je bio sav siv i tmuran, ovaj osunčan, ali ispunjen tihom dešperacijom koja se ne eksplicira. Zanimljivo je da je Lyu jedan od koscenarista bio Alexis Manenti, upravo onaj koji igra najzločestijeg murjaka u patroli Montfermeilom, a relativizam prikazanog podvlači i činjenica da ta četvrt ima neku vrstu samouprave, na vlasti su sve rase osim bijelaca, dok Kur’an ima puno jaču težinu od Biblije.
Tko je u svemu tome najviše zakinut? Mjesni fakini, spremni na svakojake nepodopštine (u jednoj prigodi ukradu lavića iz tamošnjeg cirkusa), dilanje droge i još koješta. Njih murjaci najviše i pritišću, jer su svjesni da im oni ne mogu samo tako uzvratiti udarac, međutim, ta se procjena baš ne pokaže točnom. Istina, nemaju oni pištolje ni granate, ali dimne bombe poprilično su zastrašujuće, osobito ukoliko su naciljane u pravom smjeru.
“Jadnici” otkrivaju svijet za koji nismo ni znali da postoji, latentnu bombu koja samo što ne eksplodira, a aktivirat će je upravo najmlađi. Ly je napravio film kao upozorenje društvu u kojem živi (on i danas obitava u Montfermeilu) i bio dosta zadovoljan kad je francuski predsjednik Emmanuel Macron pogledao film i bio zgranut onim što je vidio. No ne treba imati iluzija, pod teretom dnevnodržavničkih obaveza, vjerojatno će ga brzo i zaboraviti.
Lyeve vrline su pitak narativni stil i sugestivan rad s uglavnom neprofesionalnim glumcima, dok su mu mane previše nezavršenih odvojaka. Tko su ti ljudi? Ima ih naprosto previše, pa povremeno niste sigurni je li to televizijska reportaža ili ozbiljan film, sociološki traktat ili dramsko djelo. Ipak, ne može se poreći da je dojam završni dojam snažan, ali ostaje i pitanje kuda dalje. Montfermeil je potrošena tema i Ly treba pronaći teme koje nisu iz susjedstva.