Prvi dio luckastog finskog ZF-a stigao je u nas s puno većom pompom, bilo je to u proljeće 2012., a premijeri je prisustvovao i sam redatelj Timo Vuorensola. CineStarova dvorana u Avenue Mallu bila je krcata kako zbog nevjerojatne fabule - nacisti nisu poraženi 1945. nego su pobjegli na Mjesec - tako i glazbe grupe Laibach. Redatelj je tom prigodom spomenuo da bi nastavak mogao snimati u Hrvatskoj, ali koliko je poznato, do toga nije došlo.
“Željezno nebo” nastajalo je punih šest godina, što nije neobično jer finska kinematografija nema baš puno iskustva u snimanju znanstveno fantastičnih filmova, pa je manji dio sredstava namaknut donacijama poklonika, tzv. crowfunding strategijom. Nastavak je u cijelosti napravljen na taj način pa ne čudi što je produkcija trajala sedam godina. Priča je još sumanutija, godina je 2047., Zemlja je uništena nuklearnim ratovima, pa je ono malo preživjelih izbjeglo na Mjesec.
Tamo su doznali da je Zemlja zapravo šuplja i da se u njenom središtu krije Gral neophodan za pokretanje svemirskih brodova. Kultni glumac Udo Kier ovaj put nastupa u dvostrukoj ulozi, igra i Adolfa Hitlera koji jaše na tyrannosaurus rexu, a papa Urban II, dok tone u bezdan, uzvikuje “Holy Shit!”. Takva je to vrsta filma, na razmeđu diletantizma i blasfemije, s minimalnim šansama za uspjeh kod publike.