Po izlasku iz kino dvorane, čuo sam nekoliko komentara gledatelja kojima se “Doktor Sleep” nije dopao. “Čista glupost”, rekli su, no mislim da problem nije bio u filmu nego u njima. Naprosto nisu gledali “Shining” Stanleyja Kubricka a kamoli čitali knjigu Stephena Kinga (u nas su je preveli kao “Isijavanje”) i nisu shvatili o čemu je tu uopće riječ. “Doktor Sleep” se, naime, odigrava desetljećima nakon “Shininga”, mali Danny Torrance (u originalu Danny Lloyd) u međuvremenu je postao liječeni alkoholičar (Ewan McGregor) i pomaže u staračkom domu: njegove magične sposobnosti isijavanja imaju funkciju eutanazije teško bolesnih.
Istodobno, sekta Istinski čvor (predvodi je Rebecca Ferguson) hvata djecu i tinejdžere s tom sposobnošću i preživljava zahvaljujući udisanju njihovog čudotvornog isijavanja. Kad Danny otkrije tinejdžericu Abru Stone (Kyliegh Curran) s jakim natprirodnim moćima, ispada da u opasnosti nije ona nego pripadnici Pravog čvora.
Film je solidno režirao Mike Flanagan (potpisao i zanimljivu “Geraldovu igru”, također po Stephenu Kingu), dobro ga je dramski razigrao unatoč dva i pol sata trajanja (već je postao običaj da su horori tako dugi), ali nešto drugo začuđuje. Koristio je inserte iz Kubrickovog filma, kojim je pisac bio vrlo nezadovoljan, pa je potaknuo produkciju istoimene četiri i pol satne mini serije sa Stevenom Weberom i Rebeccom DeMornay. Kad je već tako, zašto se “Doktor Sleep”, u kojem je King kontrolirao produkciju, nije naslonio na nju nego na njemu odiozno Kubrickovo remek-djelo?