U vrlo dobrom njemačko-austrijskom filmu “Magla u kolovozu” mali Ernst Lossa (Ivo Pietzcker) završi u sanatoriju za hendikepiranu djecu.
Razdoblje je Trećeg Reicha, on je zapravo posve zdrav i sposoban za rad, ali pripada Jenišima, nomadima koje često uspoređuju s Romima, i nema stalnog mjesta boravišta. Zato ga i otac (gostujuća uloga Karla Markovicsa) ne može izbaviti odatle, no snalažljivi tinejdžer vrlo brzo ovlada svim tajnama svog novog doma i stječe povjerenje upravitelja (velika njemačka zvijezda Sebastian Koch), koji nije tako dobroćudan kao što se čini.
Naime, ratne su godine, logori smrti već rade zahuktalo, i sanatorij se sam mora pobrinuti za nepoželjne pacijente, njih se najčešće likvidira trovanjem, a kasnije i izgladnjivanjem.
'Magla u kolovozu'
Intrigantne teme
U takvom režimu ne čude vaganja, raznorazna druga mjerenja i rasne analize, no kad slične situacije zateknete u švedskom filmu “Laponska krv” ostanete zaprepašteni. Tridesetih godina Laponci su u toj zemlji bili građani drugog reda, junakinja je samosvjesna 14-godišnja tinejdžerica koja se pretvara da je Šveđanka kako bi se mogla školovati. Sve je protiv nje, čak i vlastita obitelj, ali ona je uporna, međutim poslije, u smiraj života, nije više sigurna je li se to isplatilo.
Zbog toga je Festival tolerancije, koji se od ove subote pa do narednog petka održava u zagrebačkim kinima Europa i Tuškanac, s non-stop projekcijama, iznimno važna filmska smotra. Nekadašnji Židovski filmski festival tematski se iznimno proširio, pa se više ne bavi samo antisemitizmom i židovskim pitanjem nego ukazuje na netoleranciju kroz povijest i sadašnjost, gdje i kad god se manifestira. U danskom filmu “Zemlja mina”, koji je ove godine bio u najužem krugu nominiranih za Oscara (pobijedio je iranski “Trgovački putnik”), zarobljeni njemački vojnici prisiljeni su čistiti mine koje su njihovi sunarodnjaci postavili na danskoj obali, plašeći se iskrcavanja saveznika. Nisu to, međutim, prekaljeni ratni veterani nego tzv. “zadnjepozivci”, dečki od 16-18 godina, koji se još nisu ni navikli na uniforme i oružje.
Prema njima postupaju kao prema zločincima, izgladnjuju ih, a jedino strogi danski narednik, isprva poprilično netrpeljiv, pokazuje sve više razumijevanja prema svojoj jedinici koja se zbog “nesreća na radu” radikalno smanjuje. Dramski suzdržan, film plijeni intrigantnom temom i uvjerljivim nastupima mladih glumaca.
Veliku će pažnju zasigurno privući “Frantz” francuske redateljske zvijezde Françoisa Ozona, nagrađen je lani u Veneciji za najbolju mladu glumicu (Paula Beer), nominiran je za 11 Césara i stekao popriličnu međunarodnu reputaciju (projekcijom tog filma festival u petak uvečer završava).
Autentična priča
Ozon se ovaj put opredijelio za crno-bijelu vizualnu fakturu (s povremenim umetcima u boji), njegova junakinja je Njemica koja po završetku 1. svjetskog rata oplakuje poginulog zaručnika, dok ne ustanovi da njegov grob posjećuje i neki Francuz. Među njima se stvara čudna veza, no obične priče kod ovako osebujnog filmaša ionako nikad ne prolaze.
Iz filma 'Poricanje'
Intrigantna američko-britanska drama “Poricanje” zasnovana je na autentičnom slučaju, osporavatelj holokausta David Irving tužio je za klevetu američku povjesničarku židovskog podrijetla Deborah Lipstadt, odnosno njezinog izdavača Penguin Books, a proces je održan u Londonu. Bizarno je da Lipstadtica (glumi je Rachel Weisz) na sudu nije smjela ni progovoriti, kao ni preživjeli svjedoci iz Auschwitza, jer se glavna riječ vodila između njezinog odvjetnika (odlični Tom Wilkinson) i Irvinga (gotovo neprepoznatljivi Timothy Spall), koji je branio sam sebe. Britansko poimanje pravde i prava neizravna je tema, koju je efektno elaborirao poznati dramatičar David Hare.
Festival otvara nova verzija istočnonjemačkog crno-bijelog klasika “Gol među vukovima” iz 1963., po poznatom romanu Bruna Apitza, ovaj put u boji i u produkciji njemačke televizije. Redatelj Philipp Kadelbach već je dobio odlične ocjene za svoju ratnu mini-seriju “Naše majke, naši očevi”, producirao ju je kao i ovaj film Nico Hofmann, a priča o trogodišnjem dječaku koga skrivaju logoraši u Buchenwaldu i tako ugrožavaju vlastite planove za bijeg uoči sloma Trećeg Reicha ponovno je uzbudljivo i vješto izložena, ovaj put s još većim budžetom i povijesnom uvjerljivošću.
Francuski “Vreća s pikulama” također je nova filmska verzija romana Josepha Joffa, prvu je 1975. odlično režirao modernist Jacques Doillon, a ovu novu, potpuno frišku (u Francuskoj je prikazana u siječnju), potpisuje Kanađanin Christian Duguay, najpoznatiji po mini-seriji “Hitler - uspon zla” s Robertom Carlyleom u naslovnoj ulozi. Radnja započinje u Parizu pod njemačkom okupacijom, iz sigurnosnih razloga roditelji Židovi šalju svoja dva najmlađa sina u neutralnu zonu u Nicu, kako bi im se kasnije i sami priključili.
Atraktivni dokumentarci
Klinci prolaze svakojake pustolovine od Azurne obale do Gornje Savoje, vješto kriju svoje podrijetlo i hladnokrvno svjedoče izljevima antisemitizma: dobro produciran, vrlo dopadljiv film s odličnim glumcima i dojmljivom epizodom komičarske zvijezde Christiana Claviera u ulozi židovskog liječnika.
Festival obiluje i atraktivnim dokumentarcima, među kojima se izdvajaju “Pod paljbom: Neispričana priča o razvodniku Tonyju Vaccaru” i “Ja nisam tvoj crnac”.
Iz filma 'Ja nisam tvoj crnac'
Prvi je nastao u produkciji kablovske mreže HBO i bavi se malo poznatom karijerom slavnog modnog fotografa, koji je kao pješadinac u 2. svjetskom ratu bilježio nevjerojatna zbivanja fotoaparatom od jedva 50 dolara. Drugi je ove godine nominiran za Oscara, za mnoge je to bio jedan od filmova godine, a u njemu je redatelj Raoul Peck pokušao dočarati kako bi izgledala nezavršena knjiga slavnog afroameričkog pisca Jamesa Baldwina o njegovim prijateljima Martinu Lutheru Kingu i Malcomu X-u, od koje se ostao samo manuskript od 30 kartica. Ovim filmom završava u petak program u kinu Tuškanac, no za gledatelje nije baš idealno što se projekcija preklapa s Ozonovim “Frantzom” u kinu Europa.