Ne nasjedajte na reklamni slogan da je novi “Kralj lavova” igrana verzija omiljenog Disneyjeva crtića.
Nema tu ničega “igranog”, pa ni realističnog, sve je napravljeno uz pomoć kompjutora, čak i sve one stijene, kanjoni i pejzaži na horizontu. Valjda su morali tako jer bi se glavni junaci - lavić Simba, njegov tata Mufasa i zločesti stric Ožiljak - teško uklopili u krajolike snimane pravom kamerom.
Zapravo, redatelj Jon Favreau (inače glumac, poznat kao simpatični vozač Happy Hogan iz “Spider-Mana” i “Iron-Mana”) već je jednom eksperimentirao s umjetnom pozadinom i pravim glumcima, u novoj verziji “Knjige o džungli”, no tamo je igrao samo mali Neel Sethi, dok je sve oko njega bilo virtualno.
Taj postupak nisu mogli primijeniti u “Kralju lavova” jer je životinje nemoguće istrenirati da oponašaju ljudski govor, a kad su već njih animirali, zašto ne bi i pejzaž? Uostalom, Disney je danas (pogotovo nakon akvizicije Foxa) najbogatija kompanija u Hollywoodu i može si priuštiti budžet od 260 milijuna dolara koliko je, prema priznanju samog producenta Kevina Feigea, ovaj film koštao. To je inače najskuplji “crtić” koji su ikad napravili, “Knjiga o džungli” koštala je “samo” 177 milijuna.
Eksploatacija brenda
Zašto su se uopće odlučili na ovakav pothvat? Nije teško pogoditi - eksploatacija “brenda”. Kad se 1994. pojavio prvi “Kralj lavova”, odmah je zasjeo na prvo mjesto najuspješnijih crtića svih vremena.
Songovi Eltona Johna i Tima Ricea (nekadašnji kreativni partner majstora mjuzikla Andrewa Lloyda Webbera) čak su figurirali i na glazbenim top-listama, pjesma “Hakuna matata” (“nema briga” na svahiliju) ozbiljno je ugrozila “Bare Necessities” (“najnužnije potrebe”) kao najomiljeniji Disneyjev šlager, a broadwayska postava u režiji prestižne Julie Taymor među tri je najveća hita u povijesti američke metropole kazališta. Napravljeno je i puno jeftinih animiranih verzija, slikovnica i koječega drugog, prema tome, kad je počeo trend pretvaranja animiranih klasika u nove, skupe spektakle, “Kralja lavova” nije bilo moguće zaobići.
Najprije ćete zamijetiti da je novi film za pola sata dulji od originala. Nije to takav problem, prvi “Kralj lavova” napravljen je ručnom animacijom, jedan od posljednjih prije revolucionarne primjene kompjutora u toj filmskoj vrsti, doima se čak i pomalo šturo u odnosu na najbolje crtiće tog razdoblja kao što je “Ljepotica i zvijer” (to je tada primijetio nemali broj kritičara) pa friška verzija impresionira elaboriranim scenama koja znatno nadilaze original.
Nema tu puno novoga, sve je u raskošnijem stilu, i u tom pogledu novi “Kralj lavova” pun je pogodak. Bit će i prigovora, hijene koje su tajna vojska Simbina strica Ožiljka djeluju zastrašujuće, no tako je bilo i u “Snjeguljici i sedam patuljaka”, “Pinnocchiju” i “Bambiju”, gdje su klinci imali noćne more nakon pojedinih scena, ali Walt Disney je znao što radi: ne smije sve biti zaigrano, šareno i ljupko, djeca vole da ih se plaši i on se držao tog pravila. Njegovi nasljednici usvojili su istu strategiju.
Dinastička borba
Kad je u pitanju humor, situacija je nešto drukčija. Čar je klasične animacije u tome da je stvarao neodoljivo simpatične likove, što se ne bi moglo reći za merkata Timona i bradavičastu svinju Pumbu u ovom “Kralju lavova”. Ovdje su oni ostali u drugom planu, u prvom je dinastička borba - inspirirana Shakespeareovim “Hamletom” - što se da razumjeti, međutim malo bolji balans akcije i humora ne bi bio na odmet. Osim toga, kad bradavičastu svinju prikažete fotorealističkim postupkom, to nije tako privlačno kao kad isti lik dočarate crtežom.
Budući da su glasove junacima posudile glazbene megazvijezde poput Beyoncé, mnogi će radije pogledati verzije s hrvatskim podnaslovima i treba ih razumjeti: naši glumci i pjevači obavili su odličan posao, međutim, glamur je glamur. A sjajno je čuti i prekrasan bas Jamesa Earla Jonesa, koji danas ima 88 godina, a posudio je glas Simbinu ocu Mufasi i u originalu. Chiwetel Ejiofor (“12 godina ropstva”) također je sugestivan kao Ožiljak, slično kao i Donald Glover (Lando Calrissian u filmu “Solo: Priča iz Ratova zvijezda”) u ulozi odraslog Simbe.
Nekadašnje emocije
U cjelini, novi “Kralj lavova” impresivan je i inovativno napravljen spektakl, ali moram priznati da mi se puno više sviđa spajanje igranog i animiranog filma kakvo je napravljeno u novoj verziji “Ljepotice i zvijeri”. Uostalom, Disney upravo naveliko priprema novu verziju “Male sirene” i u njoj će ponoviti taj prosede.
Ostalo mu je još jako puno klasika, rijetki od njih su samo sa životinjama, pa ovakvih eksperimenata kao u “Kralju lavova” neće biti jako puno. Nesumnjivo, ovaj će film biti golemi hit, no dio gledatelja, kad se vrati kući, u svoj će DVD player staviti staru verziju, tek da se podsjeti nekadašnjih emocija.