Novozelandski glumac i redatelj Taika Waititi, redatelj filmova “Thor: Ragnarok”, “Kad padne mrak” i “Lov na divljake”, slovi kao autor koji spaja nespojivo.
U “Lovu na divljake” dječak nakon smrti udomiteljice s njezinim mužem pobjegne u šumu jer mu prijeti povratak u sustav socijalne skrbi. Ovdje spaja ozbiljne teme odrastanja i obitelji s komedijom i avanturom.
“Kad padne mrak” lažni je dokumentarni film o četiri vampira koji žive u stanu u predgrađu glavnog grada Novog Zelanda Wellingtona, a “Thor: Ragnarok” u Marvelovu priču o Thoru unosi komične elemente koji su u taj serijal udahnuli novi život nakon suviše ozbiljnog “Thor: Svijet tame”.
Budući da je pokazao da se zna nositi s velikim budžetima te da evidentno razumije kako raditi moderne filmove koji se temelje na stripovskim junacima, Marvel ga je odmah zadužio da napravi još jedan film o Thoru - “Thor: Ljubav i grmljavina”. No, Waititi se prije povratka Marvelov filmski svemir odlučio još jednom vratiti svojim niskobudžetnim korijenima koji mu dopuštaju da radi ponešto šašavije projekte i tu dolazimo do filma “Jojo Rabbit”.
U duhu svoje “spajam nespojivo” estetike, Waititi je ovaj puta odlučio ispričati priču o dječaku u nacističkoj njemačkoj koji za imaginarnog prijatelja ima Adolfa Hitlera te koji se u Trećem carstvu ne snalazi baš najbolje, premda se trudi. Njegov se život okrene naglavačke kada otkrije da njegova majka u svome dome skriva Židovku Elsu, tinejdžericu koja je išla u razred s njegovom pokojnom sestrom.
Kako se Waititi šali na račun nacističkog režima te gdje se ovaj film uklapa u tradiciju filmova koje se izruguju s jednim od najcrnjih perioda o ljudskoj povijesti pogledajte u novoj epizodi serijala Polimac preporučuje.