Novi filmovi Kena Loacha i Nurea Bilge Ceylana, niz jakih azijskih art-naslova, puno aktivističkih filmova i nekoliko novih hrvatskih naslova- to je samo dio onog što će filmofili od ponedjeljka moći vidjeti na ovogodišnjem, 21. Human Rights Film Festivalu.
Human Rights Film Festival (HRFF) festival je koji po tradiciji zaokružuje zagrebačku sezonu filmskih festivala. Isprva zamišljen kao festival dokumenataca na političke i društvene teme, festival je od početaka, a pogotovo nakon što je selekciju preuzeo Petar Milat, počeo zahvaćati širi prostor od puko društveno-aktivističkog. Tijekom većeg dijela svoje povijesti HRFF se isprofilirao kao festival koji prikazuje jaku "arthouse" robu-ali onu koja je drugim zagrebačkim festivalima poetički preradikalna. Ta smjesa- ljućeg arta i političko angažmana- oblikuje i ovogodišnje izdanje.
Festival se u ponedjeljak otvara najjačom domaćoj atrakcijom- dokumentarcem "Što da se radi?" Gorana Devića. Redatelj Dević je više od desetljeća- od 2011. do 2022. –kamerom pratio glavnog sindikalista zagrebačke industrije vagona Gredelj i preko njega popratio propast jedne aktivne tvornice kroz stečaj do likvidacije.
Sudbinom radničke klase bavi se i novi film Britanca Kena Loacha "Stari hrast" (Old Oak). Naslovljen po jednom pubu u Durhamu, Loach prati kako se život upropaštene radničko-rudarske zajednice mijenja kad u nju počnu pristizati azijski imigranti. Svi se Loachovi filmovi na ovaj ili onaj način bave sutonom britanske radničke klase- neki izvrsno, neki manje. "Old Oak", treba reći, ne spada u najbolje.
Osim "Starog hrasta", u programu HRFF su još tri filma koja u Zagreb stižu iz glavnog canneskog programa. Prvi od njih je vjerojatno i najjači naslov festivala. Riječ je o filmu "Zona interesa" britanskog režisera Johnatana Glazera. Snimljen na njemačkom jeziku i crno-bijelo, Glazerov film prati svakodnevicu obitelji zapovjednika koncentracijskog logora u Auschwitzu. Glavni lik filma je supruga zapovjednika (Sandra Hüller) koja praktički odmah uz logorsku ogradu diže četvero djece, uzgaja krasni vrt i sva ponosna uživa u uzornom kućanstvu. Glazerov film- ovlaš baziran na istoimenom romanu Martina Amisa- dobio je u Cannesu veliku nagradu žirija, i to zasluženo jer je izvrstan. Spominje ga se kao kandidata za Oscare, a favorit je i za nagradu EFA koja se dodjeljuje upravo zadnjeg dana HRFF.
Treći canneski naslov koji donosi HRFF je "Suhom travom" legendarnog turskog režisera Bilge Ceylana. Ceylanov film priča je o seoskom učitelju koji jedva čeka premještaj i s visoka gleda na selo u brdskoj Anadoliji u kojem je namješten. Stvarse zaplete kad se i glavni junak i drugi učitelj- njegov sustanar- zainteresiraju za istu hromu djevojku. Ceylana često uspoređuju s Čehovom, a "Suhim lišćem"je od njegovih filmova možda najviše čehovljevski.
U programu je i "Zlo ne postoji", novi film produktivnog japanskog režisera Ryosukea Hamaguchija koji ubrzano postaje miljenik velikih festivala. Hamaguchijev film bavi se čovjekom koji s kćeri živi na osami u planinskoj dolini. Život mu se promijeni kad investitori stignu u dolinu s nakanom da naprave luksuzni glamping. Canneski paket zaokružuje "Klub Zero", triler austrijske redateljice JessicaHäusner. Film se zbiva u elitnom internatu u kojem skupina djevojčica oformi tajno društvo.
Listu jakih redateljskih imena u programu zaokružuje i veteranke novog njemačkog filma70-ih Margaret Von Trotta. U programu HRFF je njen novi film "Ingeborg Bachmann- putovanje u pustinju". Film je biografija glasovite austrijske pjesnikinje i prozaistice Ingeborg Bachmann koja je rano preminula 1973. u 47. godini. Književnicu u filmu glumi sjajna (i sve traženija) luksemburška glumica Vicky Krieps.
Dokumentarac o Gredelju koji otvara festival nije jedini hrvatski film koji je u programu HRFF. Na festivalu igra i dokumentarac "Gdje su nestali svi osmijesi" Varaždinke Anje Strelec koji na polazištu- na aerodromu u Katmanduu- secira sudbine nepalskih radnika koji dolaze raditi (i) u Hrvatsku. Na koncu, tu je i eksperimentalno-igrani film "Polako nikuda" Damira Čučića, redatelja koji je svojedobno "Pismom ćaći" neočekivano pobijedio u Puli.
Jedan programski slot posvećen je i trima kratkometražnim eksperimentalnim filmovima intrigantnog beogradsko- berlinskog filmaša Dane Komljena. Komljen je u ovom trenutku jedan od istaknutijih post-Yu autora eksperimentalnog filma, teme su mu globalne, a česta mu je inspiracija arhitektura. U paketu koji donosi HRFF su mu tri naslova. Jedan je od njih sniman u velikom velesajamskom zdanju u nigerijskom Lagosu koje su 1977. gradili jugoslavenski arhitekti, inženjeri i radnici. Taj prostor- dizajniram u stilu prepoznatljivog jugoslavenskog brutalizma - Komljenu služi za vizualni esej o mijenama ideologija.