Irac John Carney bio je do 2006. godine razmjerno nepoznati gitarist anonimnog rock-benda i redatelj dvaju malo zapaženih igranih filmova. A onda se te 2006. na festivalu Sundance pojavio njegov film „Once” (Jednom).
„Once” je bio beskrajno jednostavan, visokokonceptualni no budget koji je kroz songove pratio ljubavnu vezu irskog uličnog svirača i češke useljenice. Film koji je koštao samo 160 tisuća dolara pretvorio se u jednu od senzacija sezone, zaradom je pedeseterostruko premašio budžet i urodio nizom kazališnih obrada. U onoj londonskoj, na West Endu, glavnu je junakinju glumila Zrinka Cvitešić, što je bio početak njezina britanskog proboja. „Once” je korjenito promijenio ideju što mjuzikl može biti, prizemljio je žanr u realizam i otvorio vrata sirovijim, jednostavnijim mjuziklima kao što su „La La Land” ili „Emilia Pérez”.
Nakon uspjeha „Oncea”, Carney je nastavio raditi slične projekte na filmu i televiziji. Svi njegovi filmovi bili su mjuzikli s nemalo melodrame, svi su se vrtjeli oko glazbenika i glazbenog života, a ključan su im sastojak bili Carneyjevi autorski songovi. Uz djelomičnu iznimku „Sing Streeta” (2016.), nijedan Carneyjev kasniji film nije ponovio uspjeh „Oncea”. Neki su od njih, međutim, to zaslužili. A to vrijedi i za novi Carneyjev film „Power Ballad” (Rock balada).
Junak „Rock balade” je Rick (Paul Rudd), lider davnog, kratko poluuspješnog rock-benda koji se skrasio u Dublinu, gdje ima ženu i kćer te pjeva u bendu za svadbe. Rickov bend dobije gažu na raskošnom vjenčanju u nekom irskom dvorcu. Jedan od uzvanika je Danny (Nick Jonas), svojedobno ludo popularni član teen boy-banda koji je u međuvremenu pao u zaborav pokušavajući uzalud razgorjeti solo-karijeru. Tijekom svadbene noći dvojica se glazbenika povežu i svide jedan drugom. Rick nabaci mladoj bivšoj zvijezdi neke od svojih glazbenih ideja. Danny se vrati u Los Angeles, gdje preuredi jedan od Rickovih songova i s njim postigne silan uspjeh. Jedini je problem što nikom nije rekao tko je pjesmu doista napisao.
Kad Rick shvati da se njegovo improvizirano tamburanje uz gitaru pretvorilo u globalni hit, nije pogođen samo iz financijskih razloga: naprosto želi da se to zna. Nevolja je što mu nitko ne vjeruje, ne samo odvjetnici nego čak ni vlastita kći. Počinje borbu s vjetrenjačama, gubi posao i obitelj, sve dok ne krene u Kaliforniju stvar razriješiti oči u oči.
„Power Ballad” ima sve vrline koje je imao i „Once”, samo je produkcijski na bitno višoj skali. Carney zanimljivo i s insajderskom upućenošću secira svijet glazbene industrije. Songovi mu nisu samo pratnja filmu nego i tema i komentar, tako da je „Power Ballad” smjesa pravog i džuboks-mjuzikla. Redatelj vješto spaja humor i melodramu, a pogotovo s toplinom i suptilnošću dočarava odnose u junakovoj obitelji. Oba glavna lika su mu slojevita. Rick je čovjek koji na pola životnog puta počne sebi postavljati pitanje živi li život kakav je želio, a to njegove bližnje boli. Ni Danny nije samo bezočni kradljivac. On je čovjek u žrvnju, zarobljenik zlatnog kaveza koji zaslužuje svoj hit, ali taj hit ne dolazi. Carneyju je uspjelo da Dannyja gotovo žalite, premda vozi Porsche i ima palaču, i premda je okrao nekog tko skromno živi od subotnjih pirova.
Postoje filmovi koji izgledaju naoko toliko jednostavno da vam se ne čini da za njih treba neko veliko umijeće. A treba. „Rock balada” je takav film nenametljivog majstorstva.
ROCK BALADA (Power Ballad, Irska, 2026.), glazbena drama, režija: John Carney, uloge: Paul Rudd, Nick Jonas, Beth Fallon, kina
Ocjena: četiri i pol
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....