Haruki Murakami naoko nije filmičan pisac. Unatoč tome, japanski je autor posljednjih godina imao baš puno sreće s vrhunskim adaptacijama. Vijetnamac Tran Anh Hung fino je adaptirao njegovu "Norvešku šumu", Japanac Hamaguchi s "Drive My Car" osvojio je i Oscara, a Korejac Lee Chang-dong snimio - meni najdraže - "Izgaranje".
Na taj niz nadovezuje se još jedna adaptacija, ovaj put animirana. Riječ je o filmu "Slijepa vrba, usnula žena" francusko-američkog animatora Pierrea Földesa. On je posegao za istoimenom zbirkom Murakamijevih pripovijedaka iz 2006., te šest priča iz zbirke povezao u pripovjedni mozaik. Film je 2022. dobio glavnu nagradu u Annecyju, a nakon Animafesta dospio je u ponudu HBO-a.
Radnja filma zbiva se u Tokiju 2011. netom nakon potresa i tsunamija. Junaci priča listom su anonimni, bezlični žitelji velegrada, ljudi koji rade ni po čemu uzbudljive uredske poslove i žive neuzbudljive živote. A onda - tipično murakamijevski - u njihov život najednom uđe element fantastike. On uključuje čak i jednu golemu žabu koja govori.
Földesov je film izvanredan. Murakamijeva proza temelji se na sumornom verizmu koji u kratkom bljesku iskoči u čudesno. Animacija se pokazala kao sjajan medij za to. Földes vješto koristi stroboskopiju i potpuno realističke ambijente, a onda ih spaja sa snovidljivim i poetskim. Divan film.