Sue Lyon imala je 12 godina kad se s prijateljicom domogla kontroverzne knjige Vladimira Nabokova “Lolita”, upravo kao i junakinja romana o nepriličnoj vezi adolescentice i sredovječnog profesora književnosti. Sa žaljenjem je ustanovila da joj je to suviše komplicirano štivo i ostavila je nepročitanom. Dvije godine kasnije tabloidi su se raspisali da je Stanley Kubrick, redatelj spektakla “Spartak” s Kirkom Douglasom, odlučio ekranizirati Nabokovljev roman i da će sam pisac biti autor scenarija.
Pronašao je i svoju Lolitu, to je bila već spomenuta Sue Lyon koja je tada imala 14 godina i ostavila najbolji dojam od 800 kandidatkinja koje su pretendirale na tu ulogu. Pomicanje dobi napravljeno je kako bi se izbjegle nevolje sa cenzurom, no njih je i dalje bilo napretek. Kako su roditelji dozvolili tinejdžerici da nastupi u takvom filmu? Nikakav problem, bila je najmlađa od petoro djece samohrane majke koja je radila kao njegovateljica i još kao klinka snimala reklame i glumila epizodne uloge u televizijskim serijama. Honorar za “Lolitu” riješio je mnoge probleme obitelji koja je jedva krpala kućni budžet.
Film je imao premijeru u proljeće 1962., Sue ga nije smjela gledati jer je bio zabranjen curama njezinog uzrasta, ali je spremno pozirala fotografima koji su je opsjedali, ispijajući limunadu sa sodom. Dobila je Zlatni globus kao debitantica koja najviše obećava, a legendarna tračerica Heda Hopper proglasila ju je prototipom buduće zvijezde.
Hollywood joj je širom otvorio svoja vrata, John Huston angažirao ju je za “Noći iguane” po Tennesseeju Williamsu, partneri su joj bili Richard Burton, Ava Gardner i Deborah Kerr, glumila je nimfetu koja pokušava zavesti bivšeg episkopalnog svećenika, bila je jedna od “Sedam žena” u filmu Johna Forda, misionarki koje se trude preživjeti u zaraćenoj Kini tridesetih, najzabavniju ulogu imala je u “Podvaljivaču” Irvina Kershnera, kao mlada bogatašica udružena s dvojicom prevaranata (George C. Scott i Michael Sarrazin), a zgodna joj je bila i epizoda u humornom krimiću “Tony Rome”, uz Franka Sinatru. Istina, izmakla joj je uloga Bonnie Parker u filmu “Bonnie i Clyde”, Warren Beatty ju je u zadnji tren zamijenio s Faye Dunaway, no činio se da će za nju biti još puno prilika.
Posljednji naslov
Ispalo je da ih baš i nije bilo toliko (posljednji prestižni naslov bio je “Evel Knievel” iz 1971., o vratolomnom motociklistu kojeg je glumio George Hamilton). Glavni je razlog njezin prilično buran privatni život, prvi put se udala kad je imala 17 godina, za Hamptona Fanchera (kasnije scenarista “Blade Runnera”), brak je potrajao samo dvije godine, a naredni izabranik bio joj je Afroamerikanac Roland Harrison, fotograf i trener američkog nogometa.
Vjenčali su se 1971., čak i tada su rasno mješovite veze izazivale skandal, pa su se preselili u Španjolsku, međutim, razveli su se već naredne godine (u tom braku je dobila svoje jedino dijete, Nonu Merrill Harrison), da bi se 1973. udala za Garyja “Cottona” Adamsona, osuđivanog kriminalca kojeg je upoznala u državnoj kaznionici u Coloradu. Tada se već izdržavala radeći kao konobarica, borila se za zatvorske reforme i supružnička prava, no kad se Adamson upleo u pljačku dok su još bili u braku, odmah se razvela. Ta joj je veza trajno naškodila karijeri, što je i sama priznala. Poslije se udavala još dvaput, posljednji film snimila je 1980. (znakovita trash naslova “Aligator”, no u pitanju je kultno ostvarenje po scenariju prestižnog Johna Sylesa), i definitivno se oprostila s glumom.
Reklo bi se da je pod svjetlima reflektora bila jedva jedno desetljeće, međutim, puno je važnije što je s njom počeo procvat sindroma “lolita”. Kad je 1956. Elia Kazan snimio film “Baby Doll”, u kojem je naslovnu junakinju igrala Carroll Baker, polaznica čuvenog Actor’s Studija Leeja Strasberga, glumica se pretvarala da je mlađa no što jest, sisala palac, a zapravo je već proslavila 25. rođendan i za svoju ulogu nominirana je za Oscara. Nakon Sue Lyon tražile su se sve mlađe cure, pa je naredna “lolita” postala Brooke Shields, koja je imala samo 12 godina kad je dobila ulogu u kontroverznom filmu Louisa Mallea “Slatka mala” (1978.): glumila je djevojčicu-ženu koja odrasta u javnoj kući i tamo se zaljubljuje u fotografa (Keith Carradine), stalnoga gosta tog otmjenog gnijezda poroka.
Carroll Baker u Kazanovu filmu “Baby Doll”
Scena u kojoj se njezino djevičanstvo prodaje na aukciji sablaznila je čak i liberalne gledatelje. U modernom vesternu “Wanda Nevada” (1979.) redatelj Peter Fonda odabrao ju je za partnericu, ljubakao s njom unatoč što je bio stariji od nje 25 godina, a ona je medijima poručila da je usprkos takvim ulogama još uvijek nevina, pa čak i nakon “Plave lagune” (1980.) u kojoj njezin lik ima prvu menstruaciju i prvi seksualni odnos.
Zapravo, vješto se poigravala erotikom, pa je na reklami za traperice Calvina Kleina pisalo: “Što se nalazi između mene i mog Calvina? Ništa.” Imala je tada samo 14 godina. U svojoj autobiografiji priznala je da je izgubila nevinost u 22. godini, s dečkom s faksa Deanom Cainom, kasnijim televizijskim Supermanom.
Brooke Shields imala je samo 12 godina kad je dobila ulogu u kontroverznom filmu Louisa Mallea “Slatka mala”
Životno geslo
Sindrom “lolite” podjarila je modna industrija, koja je tražila sve mlađe modele, a toga se pridržavala i kinematografija. Godine 1997. snimljena je nova verzija “Lolite”, režirao ju je Adrian Lyne (“Flashdance”, “Devet i pol tjedana”, “Kobna privlačnost”), naslovnu ulogu dobila je 15-godišnja Dominique Swain, čak nešto starija od Sue Lyon, no i to nije bilo dovoljno, jer se činilo da sa svojim partnerom Jeremyjem Ironsom ima pred kamerama izravni seksualni odnos. Ta je verzija bila čak vjernija romanu Vladimira Nabokova, u njoj se eksplicitno elaborira zašto glavni junak ima pedofilske sklonosti, pa ne čudi što ju je cenzura u mnogim zemljama zabranila.
15-godišnja Dominique Swain s Jeremyjem Ironsom u novoj verziji “Lolite” u režiji Adriana Lynea
Danas “lolite” niču posvuda: Elle Fanning i Chloë Grace Moretz glumile su još kao djevojčice, tako da nismo ni zamijetili kad su počele zavoditi dečke na ekranu. Što bi na to rekla Sue Lyon, koja je umrla prošli tjedan, sa 73 godine. Proročanski se doima njezina izjava: “Biti zgodan i ostati zgodan dvije su različite stvari. Ništa ne možeš uzeti zdravo za gotovo i glupo je misliti da možeš. Moraš razmišljati o tome kako biti zdrav i sretan. Moraš naučiti izbjegavati ono što će povrijediti tebe ili nekoga drugog.” To je izjavila još 1967., uoči najburnijeg razdoblja svoga života, i očito se nije pridržavala svog životnog gesla.