Film "Vučja gozba" Jadrana Bobana bavi se propadanjem, stanjem raspadanja jednog cijelog kraja. Vučja gozba nisu samo ovce, stoka ljudi koji žive u od svih zaboravljenim selima, u tom prije više od 30 godina ratom poharanom dalmatinskom zaleđu koje izgleda kao da je Oluja protutnjala prekjučer.
U selima koje su tek ružne skeleti minulih vremena ljudi žive u strahu od vukova koji im desetkuju stada.
Ali, vuk je tu metafora i za ono što sa životinjama veze nema. Za državu. Za sistemsku nebrigu, za strukturalno nasilje.
Jer vuk ili neka jednako opasna pošast pojela je ondje sve stanice iole uređenog društva, sustava koji funkcionira i čini da čovjek živi u 21. stoljeću. Kako kaže jedan od lokalaca u filmu: "Mi živimo u 19., a ne u 21. vijeku, nemamo vodu, nemamo cestu, samo struju....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....