U filmu Jasmile Žbanić “Na putu” odlična je scena u kojoj se junakinja (Zrinka Cvitešić) napije i odlazi s prijateljicom (Nina Violić) u Republiku Srpsku podsjetiti se roditeljskog doma. Tamo sada žive drugi ljudi, pa ih pred ogradom iznenadi djevojčica, znatiželjna što njih dvije tu uopće rade. Da se pred njima pojavila neka odrasla osoba, junakinja bi se vjerojatno razjarila, ali iskaljivati se na curici koja nema pojma da je u toj kući prije njezine obitelji netko drugi stanovao zbilja nema smisla. Scena je nabijena emocionalnom nemoći i predstavlja jedan od najsugestivnijih prikaza posljedica rata u bosanskim filmovima.
Nečeg tako dojmljivog nema u novom Žbanićkinom filmu “Za one koji ne mogu da govore”, ali ne zato što je u pitanju slabije ostvarenje, nego zato što ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....