U prvoj trećini, “Zaborav” se drži obrasca minimalističkog SF filma. Radnja se odigrava u budućnosti, daleke 2073. godine, kada je Zemlja opustošena nakon rata sa Strvinarima, uljezima iz svemira, pa se stanovništvo navodno odselilo na puno sigurniji Saturnov planet Titan.
O tome samo nagađamo, jer upoznajemo tek dvočlanu posadu komandne postaje koja lebdi iznad Zemljine površine: Jack Harper ( Tom Cruise ) zadužen je za popravak okruglih letjelica, tzv. drona, čiji je zadatak uništiti Strvinare, a njegova kolegica Vicky ( Andrea Riseborough) kontaktira s bazom u svemiru, odakle joj se birokratskim tonom putem videofona javlja šefica Sally ( Melissa Leo).
Pa dok Vicky jedva čeka da im istekne rok službe i da se maknu s tog planeta, Jack je zaintrigiran ostacima nekadašnje kulture na koje nailazi: za pilotskim pultom drži igračku Elvisa Presleyja, a više od svega privlače ga knjige koje tu i tamo pronađe. On je pravi SF junak, živi u budućnosti a zanima ga prošlost.
U tom dijelu film se odigrava sporo i metodično, fotografija Claudia Mirande (dobio je Oscara za “Pijev život”) vješto koristi opreke ultramodernog i arhaičnog i reklo bi se da “Zaborav” puno više naginje Kubrickovoj “Odiseji u svemiru” negoli Lucasovim “Ratovima zvijezda”.
Kako je, međutim, u pitanju hollywoodski proizvod s budžetom od 120 milijuna dolara, taj zahtjevni prosede ne traje previše dugo. Kada otkrije ostatke srušenog svemirskog broda i preživjelu posadu, koju se dronovi trude likvidirati kao da je riječ o Strvinarima, Harper više nije siguran govore li mu njegovi pretpostavljeni istinu, pogotovo što ga naočita astronautkinja Julia ( Olga Kurylenko) podsjeća na osobu iz njegovih povremenih sjećanja. Dakako, ispostavlja se da je sve bila laž, da je stvarnost nešto posve drugo te da je on dosad bio uljuljkivan iluzijama. O čemu je riječ, ustanovit ćete kada pogledate film.
Prigoda je to da se “Zaborav” pretvori u akcijski spektakl, što samo po sebi ne mora biti loše, no kako je preobrazba izvedena rutinski, požalite zbog nagle promjene dramskog raspoloženja. Osim toga, nije baš lako objasniti da ste u jednom trenutku uvjereni u svoj identitet, a u drugom više ne: potrebna je poprilična narativna vještina da bi se izveo takav salto, a redatelj Joseph Kosinski (prvijenac mu je bio vizualno zanimljivi, no fabulativno dvodimenzionalni nastavak “Trona”) i njegova ne mala grupa scenarista tu se nisu proslavili: u završnici sam se u nekoliko navrata zapitao razabirem li kako spada zbivanja na ekranu.
Ipak, “Zaborav” se ne doima kao hollywoodski štanceraj, nije napravljen zbog toga da bi se uspostavila nova franšiza nego da bi se izložila nesvakodnevna priča i spreman je i na rizik kako bi u tome uspio. Pothvat nije završio “peticom”, ali mu zbog neospornih ambicija vrijedi oprostiti poprilične mane.