TV serija novine “Novine” spada u onu vrstu televizijskih proizvoda koji publiku dijele u dvije jasno odijeljene grupe: ili ste prema njoj indiferentni, ili je jako volite. Ja spadam u drugu skupinu. Za autora ovog teksta, “Novine” su bile, a dijelom i ostale najvažnija TV serija koja je u Hrvatskoj snimljena nakon razdoblja Jugoslavije.
Postoje tri stvari koje su mi se kod “Novina” uvijek sviđale.
Prva - nipošto nevažna - je Rijeka. Nakon Fadila Hadžića u 60-ima, Dalibor Matanić je prvi hrvatski redatelj koji je otkrio kako je Rijeka izvanredno fotogeničan grad. Ikonografiju lučko-modernističkog grada spretno je upregao u funkciju priče, eksploatirajući začudne fijumanske eksterijere i kreirajući pravu malu prostornu mitologiju grada. Ta filmska Rijeka bila je utoliko žanrovski efikasna što je nisi mogao svesti na nešto poznato: nije ni Mediteran, ni postkomunistički Istok, ni set za “nordic noir”- a opet, sve od toga pomalo jest.
Druga kvaliteta “Novina” bio je duboko insajderski uvid u svijet medija, uvid koji je u seriju unio scenarist - ali i dugogodišnji novinski urednik - Ivica Đikić. “Novine” su serija u kojoj su se novinari mogli prepoznati. Prepoznatljive su nam bile i socioekonomske “babuške” komercijalnih medija, ali i tipologija likova - junaka i oportunista, člankolizaca i naprzica, alkoholičara, kurvara i neopjevanih heroja iz backstagea.
Đikićev je scenarij imao i treću važnu vrlinu - a to su zanimljivi likovi, likovi koji su bili ucijenjeni, kompleksni, puni vrlina i mana. Neki od njih - poput starog špijuna Blage Antića (Zdenko Jelčić) - mali su TV klasici.
Sudstvo u fokusu
“Novine” su, ukratko, počivale na ravnovjesju dvije suprotnosti: režijske bombastičnosti kojoj je Matanić inače sklon te smirenoj suptilnosti scenarija.
Ove su subote - kao zagrijavanje za otvaranje Europske prijestolnice kulture - u Rijeci premijerno prikazane dvije epizode nove, treće sezone “Novina”. Riječ je o sezoni koja bi se na ekranima HTV-a trebala pojaviti u ožujku. Slično kao i njihov veliki uzor David Simon u “Žici”, i Matanić i Đikić svaku su od sezona “Novina” odlučili posvetiti jednom velikom segmentu društva. U “Žici”, Simon je po sezonu posvetio policiji, lokalnoj politici, sindikatima, školi i novinama. Đikić i Matanić prvu su posvetili novinama, drugu politici, a ova treća bi - prema najavama - u fokusu morala imati sudstvo.
Dvije epizode su premalo da bi se o cijeloj sezoni donosio potpuni sud. Dostatne su tek za prvu impresiju. No po onom što smo vidjeli čini se da su “Novine” izgubile ravnovjesje koje je u toj seriji bilo vrlina. Kao da u trećoj sezoni dominira bombastičnost bez kontrole, a kao da nema smirene točnosti koju je serija ranije imala. Treće, “Novine” događaju se točno godinu dana nakon kraja prethodne sezone.
Gradonačelnik Alojz Tomašević (Dragan Despot) pobijedio je na predsjedničkim izborima i zgrabio vlast. I dalje je - međutim - u sukobu s premijerom (Boris Svrtan), pa jedan drugom neprestance podmeću klipove. Poduzetnik Kardum (Aleksandar Cvjetković) osvojio je mjesto gradonačelnika i u kerumovskom stilu osebujno spaja komunalno i privatni interes. Jedna od “komunalnih” operacija su namjerni paleži derutnih objekata pod zaštitom, a da bi se na njihovom mjestu otvorili placevi za gradnju. Kardum je privatizirao čak i azil za pse, što je na njega navuklo bijes mladih ekologa.
U novinama je tuga i nevolja. Tiraža pada, pa vlasnik (Siniša Popović) povlači očajnički potez i za glavnog urednika postavlja Martića (Trpimir Jurkić), šefa deska, vječnog “čovjeka broj dva”. Martić je tijekom dvije sezone bio personifikacija starinskog novinskog etosa i stoičkog profesionalnog iskustva. U neku ruku on je bio i arbitar, nositelj moralnog i profesionalnog pravorijeka. Đikić i Matanić popalili su Simonov štos iz “Žice” da epizodu uvijek počnu citatom jedne linije dijaloga, a u prvoj sezoni to su uvijek bili Martićeve rečenice. Taj i takav, Martić sad mora staviti glavu na panj, nositi se s cenzurom, pritiskom vlasnika i stezanjima kaiša.
Novi likovi
U prvim epizodama druge sezone, ima i novih likova. Jedna od njih je šefica tajnih službi (Daria Lorenci Flatz), ambiciozna profesionalka, koja u kući ima kvarni mućak: ne samo da je muž (Krešimir Mikić) vara, nego i iskorištava starce preko ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Serija “Novine” - kako već i naslov nadaje - dosad je u središtu imala svijet medija. Također, ta je serija u fokusu imala - grad. Kao što su najbolje serije Davida Simona serije o gradu - Baltimoreu, New Orleansu, Yonkersu, Manhattanu - tako su i “Novine” bile dugo serija o gradu kao najčišćem poprištu kapitalizma.
Nakon prve dvije epizode, dojam je da su “Novine” izgubile ta dva hvalevrijedna svojstva.
Čini se kao da se serija - naslovu usprkos - sve manje i manje bavi novinama. Sve se manje bavi likovima novinara, čiji su životi isprva bili važan saft serije. Također, serija se sve manje i manje bavi gradom. Fokus je posve premješten na nacionalnu politiku. Serijom promiču premijeri, predsjednik, ministri, šefovi tajnih službi, predsjednik vrhovnog suda, nadbiskup i nuncij - dakle, sve nacionalne glavešine. Svi su oni upleteni u zagušljivo komplicirane urote jedni protiv drugih, a tipske se scene u prvim epizodama sastoje ili od njihovog telefonskog pregovaranja, ili od urotničkih sastanaka u kakvom historicističkom salonu, ili na muletu uz more. Takve scene političkog “jedan na jedan” gomilaju se s iznurujućom repetitivnošću, a politički se sustav pretvara u matematički Kartezijev produkt zaplotnjačkih kombinacija. Čak je i način na koji serija prikazuje društvo izgubio raniju suptilnost. Malverzacije su postale vulgarno izravne, pa premijer izravno prijeti vrhovnom sucu kako mora izgledati presuda, a lopov ucjenjuje premijera da mu aranžira namješteni bijeg iz zatvora.
Pumpanje emocija
Tu izravnu nesuptilnost prati i režija. Ona je od prvog kadra tabloidna, bombastična, s puno napadnih krupnih planova, egzaltiranom glumom i prijetećom muzikom koja pumpa emociju zebnje svih 50 minuta. Ako su u režijskom smislu “Novine” dosad bila “The Times”, u trećoj su sezoni postale “Daily Mirror”. Treća sezona ne izgleda kao da ju je režirao redatelj “Zvizdana” nego redatelj “Egzorcizma”.
Naravno, dvije epizode su premali uzorak, pa “Novinama” zbog starog kredita ipak treba dati šansu. Po ovom zasad, međutim, “Novine 3” se čine manje kao dijagnoza, a više kao simptom. Treća sezona simptomatski pokazuje koliko nam se ovo društvo zgadilo, koliko su nam se zgadili političari, suci, novinari, svećenici - ukratko, društvena elita. Mikrokozmos “Novina” prestao je biti kompliciran. Postao je jednostavan - jednostavna, smradna, ljigava močvara.