U hrvatskoj kinematografiji desetljećima je postojao urbani mit o Kreši Goliku kao najvećem majstoru za obiteljske scene.
Govorilo se - i to ne rijetko - kako je autor “Tko pjeva zlo ne misli” jedini hrvatski režiser koji zna dobro režirati scenu u kojoj puno ljudi blaguje za stolom. Tko god poznaje taj cehovski mit, morao mu je pasti na um dok je gledao film “Život je truba” Antonija Nuića.
Naime, Nuićeva humorna drama film je u kojem obitelj neprestance blaguje, piruje i slavi. Gotovo pola Nuićevog filma zauzimaju jedno veliko vjenčanje i jedna velika proslava Badnjaka, a u tim scenama Nuić prati dvoznamenkasti broj rodbine, tazbine i obiteljskih prijatelja.
Ali, nisu samo gošćenje i puna usta ono po čemu je Nuić u ovom filmu na “golikovskom terenu”. Jer, baš poput Gol...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....