Triler Dox, novi program ZagrebDoxa, prikazao je dokumentarac “Zeleni princ”, već smo ga vidjeli lani na Tjednu izraelskog filma, no te manifestacije prate različite vrste publike, tako da je film i ovdje bio pun pogodak.
Tema mu je gotovo nevjerojatna i po svoj prilici je nadahnula triler “Betlehem”, dobitnika šest nagrada Izraelske filmske akademije 2013.: naslovni protagonist je Palestinac Mosab Hassan Yousef, sin šeika Hassana Yousefa, jednog od osnivača i vođe organizacije Hamas, optuživane za niz terorističkih akcija: on je još kao tinejdžer zavrbovan za izraelsku tajnu službu Shin Bet i godinama balansirao između odanosti ocu i svom narodu te sprječavanja još goreg zla dojavljujući Izraelcima što se sprema.
Uz Mosaba ravnopravni protagonist je Gonen Ben Yithzak iz Shin Bena, koji otkriva kako je počela njegova suradnja i kako je u nekoliko navrata riskirao karijeru, jer je smatrao da ne smije ugroziti svoga doušnika. Film je psihološki iznimno intrigantan jer Gonen detaljno objašnjava kako se pristupa potencijalnom dvostrukom agentu, koliko je važan instinkt i kako katkad o sitnici ovisi dobivate li pouzdanog suradnika ili ne, dok Mosab iz svoje perspektive otkriva što je bio spreman dojaviti a na što nikako nije htio pristati.
Mosab je naposljetku otišao u Ameriku, odlučan da se više nikad ne vrati u domovinu, objavio je knjigu “Hamasov sin”, nakon koje ga se otac odrekao, a kada je američka vlada zaprijetila da će ga protjerati u Jordan kao terorista (što bi za njega značilo smrtnu presudu), Gonen je osobno posvjedočio istinitost njegove ispovijedi.
Redatelj Nadav Schirman (izvrstan mu je bio dokumentarac “Šampanjski špijun”, prikazan 2008. na Festivalu tolerancije) oslanja se prvenstveno na svoja dva sugovornika, Mosaba i Gonena, spretno nalazeći povezne motive među njihovim iskazima, tu i tamo posluži se tehnikom lažnog dokumentarca (to je danas uobičajena metoda), no film mu je u cjelini izvrstan, pa ne čudi što je dobio nagradu publike na Sundanceu u svjetskoj konkurenciji dokumentaraca.