Dodjelom nagrada, te projekcijom bugarskog filma „Strah“ redatelja Ivajla Hristova, u Splitu je u subotu navečer završen 14. Festival mediteranskog filma, prvi od ovoljetnih filmskih festivala na jadranskoj obali.
U najpopularnijoj i najprestižnijoj kategoriji - onaj dugometražnih filmova iz mediteranskog bazena - nagradu je odnio palestinski film „200 metara“ Ameena Nafyeha. Film palestinskog redatelja nagradu je osvojio u izboru publike, koja mu je dala prosječnu ocjenu 4,6.
U konkurenciji kratkometražnih filmova, nagradu publike dobio je turski kratki film „Kriminalci“ režisera Serhata Karaaslana. U programu Ješke - koji predstavlja nove filmova hrvatskih redatelja- miljenik je publike bio film „Glasovna poruka“ Josipa Sunka.
Hrvatske filmove u programu Ješke nagrađivao je i službeni žiri. Glavnu nagradu od je dodijelio izvrsnom animiranom filmu „Sve senzacije u mom trbuhu“ autora Marka Dješke. Riječ je o animiranom dokumentarcu koji prati životnu ispovijest zagrebačkog transvestita - osobe koja je nakon adolescentskih muka i zlostavljanja odlučila promijeniti spol. Autor Dješka našao je za tu potresnu priču sjajan vizualni kod čiste i koloristički jednostavne grafije koji se poigrava na rubu apstrakcije.
Žiri je dodijelio još dva specijalna priznanja, jednom igranom i jednom dokumentarnom filmu. Za najbolji scenarij nagrađen je film „Angina pectoris“ Filipa Mojzeša, a specijalno priznanje dobili su igrani film „U šumi“ Riječanke Sare Gregurić, te dokumentarac „Breed“ Splićanke Paule Skelin. Film Paule Skelin prati veliku izložbu pasa u Splitu, te tematizira ukrasno-trofejne pse i njihove vlasnike u stilu i duhu nalik Ulrichu Seidlu. Riječ je baš o izvrsnom filmu autorice koja skreće pažnju.
Pobjednički film dugometražnog programa - „200 metara“ - još je jedan u nizu dobrih filmova koji posljednjih godina stižu iz Palestine. Film Ameena Nafyeha bavi se s obitelji koja živi razdvojena na udaljenosti od samo 200 metara, no između njih je famozni zid koji je Izrael sagradio da se zaštiti od Palestinaca. Majka i sin žive na izraelskog strani, sin tamo ide u školu i trenira čak nogomet u izraelskom klubu. Otac, međutim, politički principijelno ne želi uzeti izraelsko državljanstvo, pa ne smije boraviti preko noći s onu stranu zida. Pošto radi kao građevinar na baušteli, svaki dan prolazi mukotrpni čekpoint ne bi li došao do radnog mjesta, ali i vidio najbliže. Stvari se zapetljaju kad ne uspije proći kontrolu zbog isteklog dokumenta. Mladi palestinski režiser uspio je kroz film provući jasnu političku poantu, a istovremeno napraviti i pitku, emocionalno dojmljivu melodramu.
Posljednjeg dana festivala izvan konkurenciji je prikazan film „Strah“ bugarskog veterana glumca, redatelja Ivajla Hristova. Hristovljev film zbiva se u malom, derutnom ljetovališnom gradu na turskoj granici. Junakinja filma je učiteljica koja je upravo izgubila posao jer se škola zatvara. Tijekom lova, naiđe na malijskog migranta koji bježi prema Njemačkoj. Dovede ga kući, na užas ksenofobnih i šovinističkih malomišćana. Iz toga iznikne niz problema koje Hristov razvija kroz crnu krimi komediju. Film je vješto režiran, politički dobronamjerno, blago kritičan, a kod Hristova se osjeti malo i utjecaja Kusturice i „Balkan stylea“. Film ima i zanimljiv ambijent bugarskog turističkog priobalja, s arhitektonskim „divotama“ prema kojima su i pothvati hrvatskih jadranskih devastatora čista kamilica. Riječ je u svakom slučaju o pitkom filmu koji će odlično funkcionirati u ljetnoj distribuciji.