Glavni junaci su Zeleni (Toma Medvešek) i Jana (Tina Keserović), koji rade kao animatori na seks chatu u opskurnoj agenciji i zavode na internetu pod lažnim identitetom Slatke Simone (Maja Jurić). Tajanstveni klijent Bobo (Jerko Marčić) upleo se Simoninu mrežu i opsesivno joj šalje poruke i na kraju poželi stvarnu vezu s njom. To je ukratko radnja trilera "Slatka Simona", drugog dugometražnog igranog filma redatelja i scenariste Igora Mirkovića, poznatog po sjajnim dokumentarcima, "Crno-bijelom svijetu", Motovun Film Festivalu,... Priča koja se vrti oko seksa, laži i interneta nastala je u produkciji Ivana Maloče (Interfilm), a u distribuciji Duplicata u kina stiže 8. veljače. Mirković je i redatelj i scenarist "Slatke Simone", baš kao što je to bio i u slučaju njegova filmskog prvijenca "Noćni brodovi" od čega je prošlo dugih 12 godina.
- Istina, rađanje "Simone" se oteglo, ali ne možemo baš reći da sam 12 godina ljenčario. Bio sam angažiran na tri sezone "Crno-bijelog svijeta", napisao sam 17 i režirao osam epizoda, bilo je tu posla. Također, vodio sam Motovun Film Festival, koji smo sretno transformirali u Cinehill, snimio sam i jedan kratki film koji jako volim; "Balavicu", a tu je i dokumentarac "Lijepi i dragi ljudi", koji smo radili sve od 2006., a također će se pojaviti ove godine - odgovara Mirković. "Noćni brodovi" romantična su drama o dvoje zaljubljenih u poznim godinama, o toj zadnjoj ljubavi, a sudeći po traileru "Slatka Simona" žanrovski je sasvim drugačiji film.
- Da, to su dva u svemu različita filma. "Noćni brodovi" bili su nježni ljubavni film, a "Slatka Simona" vodi nas u tajne živote ljudi koji komuniciraju chat-porukama i hrane se seksualnim fantazijama. Kako je riječ o potpunim neznancima, koji postupno razotkrivaju međusobne identitete, film ima elemente trilera. Distributeri su rekli da ga je najlakše opisati kao erotski triler, premda bih ja dodao da ima elemente fantazije i melodrame - objašnjava autor.
Na ideju za scenarij došao je kada je upoznao čovjeka koji mu se učinio kao odličan filmski lik. Posve običan nastavnik, kaže Mirković, u srednjoj školi jednog manjeg grada, u vrijeme studija honorarčio je glumeći izazovnu ljepoticu u seks-chatu.
- To znači da mu klijenti šalju poruke, a on im odgovara kao da je zavodljiva žena ili im šalje izazovne fotografije. Nikada se ne vide, nikada se ne upoznaju, a dopisuju se kao da su ljubavnici. Taj mi je poznanik pričao da se klijenti ponekad totalno ufuraju u igru, zakazuju sastanke, proživljavaju drame, kao da su u stvarnoj vezi. U toj igri sve je lažno, imena, identiteti, fotografije, ali osjećaji su očito pravi. To me ponukalo da pokušam kreirati romansu koja će se događati u virtualnom prostoru, u svijetu fantazije. No, priča je zapravo totalno stvarna; jer ti klijenti u stvarnosti su nečiji dobri susjedi, vodoinstalateri, taksisti. Tko može biti siguran da se baš netko iz njegove blizine u tajnosti ne dopisuje s nekom Slatkom Simonom? - pita više onako retorički Mirković. Temeljito je istražio temu, upoznao četiri osobe koje su radile taj posao, a oni su mu podrobno opisali kako sve to funkcionira, prepričali kako izgledaju takvi razgovori, što klijenti traže.
- Moji sugovornici uglavnom su prepričavali anegdote, taj im angažman nije ostavio neke traume. Više su se čudili što sve ljudi skrivaju u svojim glavama. Ono što povezuje sve njihove virtualne partnere je činjenica da su puno hrabriji kada se anonimno dopisuju, nego li uživo. I premda većina njih traži stvarni susret s izmišljenim djevojkama, pitanje je koliko bi se njih doista usudilo pojaviti. Zapravo, o toj sam temi istražio znatno više nego li stane u film. Na neki čudan način intrigira me ta tamna strana našeg mozga. Te male pohotne tajne koje ne bismo priznali nikome živome, ali ih bez kočnica priznajemo potpunim neznancima - govori Mirković. Snimanje filma trajalo je šest tjedana, usred zime, od siječnja do ožujka 2022.. Ekipa se dosta selila; radili su u Zagrebu, Samoboru, Gorskom kotaru, Grazu i Wolfsbergu.
- U filmu postoji jedna kratka scena vožnje automobilom, traje nepunih četrdeset sekundi i čini se da je to ista, neprekinuta vožnja, a zapravo uključuje kadrove koji su snimljeni u dvije države i četiri grada. Dobro smo to sve zajedno izmiješali. Ipak, glavnina snimanja bila je u Zagrebu - otkriva. Za noseće uloge angažirani su glumci kojima je svima "Simona" bila prva glavna uloga na filmu. Generalno, kada radite podjelu, objašnjava Mirković, postoje dva moguća pristupa. Ili radite sa zvijezdama, kao što je radio u "Noćnim brodovima", pa se film napaja njihovim karizmama, ili težite da gledatelj ne bude opterećen poznatim licima i njihovim prethodnim ulogama, nego da maksimalno povjeruje kako gleda stvarne likove, a ne glumce.
- Instinkt mi je govorio da je ovo ta druga vrsta filma, da će biti uspjeliji što lica budu svježija. Zato sam potražio glavne glumice Maju Jurić i Tinu Keserović koje žive u Austriji i Francuskoj, a u Hrvatskoj su igrale malo ili nimalo, Tomu Medvešeka koji je u tom trenutku imao manje uloge u serijama, Jerka Marčića koji je puno više radio u kazalištu, nego li pred kamerama. To su četiri, rekao bih, ravnopravne glavne uloge, premda se Maja Jurić izdvaja, jer glumi dvije osobe s mnoštvom različitih lica. Veselilo me što mi je koristilo i vrijedno praćenje ispitnih predstava na Akademiji, pa sam uključio fantastične nove glumice i glumce Luku Kneza, Josipu Anković, Nikolinu Prkačin, Lidiju Penić Grgaš. A tu su i Jelena Miholjević, Kristijan Ugrina, Paško Vukasović, Nela Kocsis, Biserka Ipša, Darko Stazić,… "Simona" je doista ansambl-film u kojem je teško rangirati uloge; barem 15 glumica i glumaca ravnopravno doprinosi ukupnom dojmu - ističe Mirković.
Ono po čemu će doslovno pamtiti ovaj film - jest hladnoća. Htjeli su da "Simona" ugođajem bude zimski film, a bome su to i dobili. Mirković govori kako se valjda od vojske nije toliko nasmrzavao. Nekim čudnim pehom, gdje god su došli, ledila se krv u žilama.
- Jednu erotsku scenu, u kojoj glumica nije baš nešto odjevena, snimali smo u Samoboru na minus osam. Scenu u kojoj se Toma Medvešek tušira, radili smo u velikoj napuštenoj zgradi koju smo grijali našim grijalicama. Onda noćno snimanje u šumama Gorskog kotara na sličnoj temperaturi još k tome u snijegu, sve do zadnjih kadrova snimanja u mjestašcu Wolfsberg, gdje je također bilo ispod nule, a glumica Maja Jurić imala je temperaturu. Svaki put kada bih izgovorio onu najponavljaniju redateljsku rečenicu ‘bilo je fenomenalno, ajmo još jednom‘ činilo mi se kao da ljude pretvaram u kocke leda. I tako od prvog do zadnjeg dana - prisjeća se Mirković koji se inače zbog "Simone" upustio i prvi put u pisanje stihova pjesme za potrebe filma. Kako to i je li to na obzoru nova karijera?
- Ne jedne, nego tri! U prvoj rečenici scenarija piše ‘klub Niagara grozno je mjesto‘ i morali smo napraviti muziku koje će se uklapati u taj opis našeg filmskog okupljališta. I tu sam se dao u istraživanja. S nekoliko požrtvovnih prijatelja u jednoj večeri obišao sam tri zagrebačka folk-kluba i uputio se u kako to otprilike izgleda, a onda sjeo za YouTube i dobro preslušao opus turbo-velikana. Sin je mislio da sam pomahnitao, zbunjeno je gledao kako njegov otac, zakleti rocker, danima sluša narodnjake. Skladanje muzike povjerio sam Roku Crniću i Hrvoju Klemenčiću iz grupe Porto Morto, znajući da oni i kada namjerno pišu najgrozniju muziku, na kraju naprave nešto dobro. Kako sam htio da tekstovi imaju dodirne točke s radnjom filma, ja sam im se malo ubacivao sa stihovima, ali na kraju smo ih kreirali sva trojica. U životu sam stvarno radio svašta, bio sam čovjek-sendvič u studentskim danima, glas na radio reklamama, voditelj Dnevnika, ratni reporter, pisao za novine, filmski redatelj i direktor festivala, a sada tom popisu mogu priključiti i da sam koautor turbo-folk tekstova. Prva objavljena pjesma zove se "Gang Bang Slatka Simona", možete je pronaći na YouTubeu - poručio je za kraj Mirković.
Direktor fotografije je Ivan Zadro, scenografkinja Željka Burić, kostimografkinja Ivana Zozoli Vargović, majstorica maske Sanja Hrstić, montažer Tomislav Pavlic, izvršni producent Bojan Kanjera i producent Ivan Maloča.