Iako je Catherine zauzeta, Jim je u potpunosti obuzet njenom spontanošću i životnom energijom, a kada se Catherine i njen partner Jules presele u austrijske planine, ožene te dobiju kćer, a Jim dođe u posjetu, klupko se zaplete, što rezultira nizom neobičnih promjena u konstelaciji ovih troje likova te, naposljetku, neočekivano tragičnim krajem.
Remek-djelo je to francuskog redatelja François Truffauta koje ovog mjeseca slavi šezdesetu godišnjicu, prenosi BBC. Romantična drama Novog vala smještena u razdoblje Prvog svjetskog rata zbog svoje je inovativnosti poslužila kao inspiracija slavnom redatelju Martinu Scorseseju.
Film koji obrađuje ljubavni trokut između Francuza Jima (Henri Serre), njegovog prijatelja, Austrijanca Julesa (Oscar Werner) te Julesove djevojke, i kasnije žene, Catherine (Jeanne Moreau) hvaljen je, kako zbog sadržaja, tako i zbog stila, načina na koji poetski istražuje teme poput prijateljstva, seksa i ljubavi te muževnosti, rata i Pariza, piše BBC.
"Riječ je o vrlo romantičnom filmu, no ne i o romantičnoj komediji ili konvencionalnoj romantičnoj melodrami. To je film koji nikoga i ništa ne osuđuje, kaže Dr. Richard Neupert, francuski filmski stručnjak te profesor na Sveučilištu Georgia, koji otvorenost prema vezama u troje te nedostatak moralne osude odnosa Catherine,
"Julesa i Jima" doživljava kao "pionirski pristup takvom tipu veza". Inovativnost i eksperimentalnost koju je Truffaut unio u ljubavni film, ipak, ne čude jer je Novi val poznat po napuštanju konvencija i sklonosti eksperimentiranju.
"Redatelj je želio napraviti film u stilu Novog vala, poigravao se različitim tradicijama, utjecajima te stilovima snimanja. Zato je koristio 'zamrznuti okvir'. Želio je koristiti tehnike koje bi mogle lako pripadati i u Godardov film, ali istodobno biti i bezvremenske.", smatra Neupert.
Ovaj je francuski film, nastavlja Neupert, poseban po tome što se takav ljubavni aranžman predstavlja na sasvim drugačiji način od uobičajenog. Spomenuti odnos ne izaziva razarajuću napetost i dramu među likovima, kao što obično biva slučaj. Protivno tipičnom prikazu ljubavi u troje, Jules, Jim i Catherine prakticiraju direktan te iskren pristup razgovoru o osjećajima, što Neupert doživljava kao "osvježenje".
Veliki iskorak u dinamici odnosa protagonista vidi i dr. Michele Meek, asistentica na studiju filma pri sveučilištu Bridgewater.
"Kod većine ljubavnih filmova ljubavni se trokut sastoji od heroine te dvojice potencijalnih ljubavnika. To je svojevrsna heteroseksualna ženska fantazija. Ona se mora odlučiti ili za seksualno dinamičnog muškarca ili za onoga koji se čini praktičnim izborom, no nikada ne susreće muškarca koji bi istodobno utjelovljivao oba arhetipa.", ističe Meek.
Radnja romantičnih klasika poput "Sabrine","Priče iz Philadelphije" te recentnijeg "Dnevnika Bridget Jones" u kojima glavni ženski lik "pregovara" s dvama ljubavnicima te na kraju odabire onoga koji se u tom natjecanju pokaže kao bolji, tvrdi Meek, u službi je "slobodnog izbora žene koja postaje akter priče" protagonistkinje koja odlučuje što joj je bitno kod odabira partnera.
Likove "Jules i Jima" sustigne sasvim suprotna sudbina. Njihovi odnosi završavaju kao "noćna mora u kojoj nitko nije zadovoljan niti sretan u ljubavi i seksu.To je više tragična ljubavna priča tih dvojice muškaraca, nego tradicionalni ljubavni trokut. Čak i naslov to sugerira . Catherine je samo kamen spoticanja koji dovodi do uništenja njihovog odnosa."
Upravo u portretu Catherine Meek vidi slabe točke ovog klasika. Naime, ona naglašava da, za razliku od nekih drugih filmskih naslova koji istražuju ljubavni odnos s troje sudionika, ovaj film junakinju, zbog njene neodlučnosti, karakterizira kao "nestabilnu i nezasitnu". dok neki drugi filmovi, pak, sugeriraju da je dvojba njihovih junakinja "opravdana i utemeljena na razumnim razlozima".
Neupert Catherine, s druge strane, doživljava kao "oslobođeni ženski lik, što je vrlo rijetka pojava u filmu tog doba.
"Izvrsnost interpretacije Jeanne Moreau se pak ne dovodi u pitanje. Osim iznimne glume, ovoj cijenjenoj francuskoj glumici priznaju i doprinos Truffautovom dijalogu i karakterizaciji.
Film je bio nominiran za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma, a Jeanne Moreau, koja je prema mišljenju kritičarke Ginette Vincindeau na BBC Radiju 3 oživila kvintesencijalnu ženu Novog vala kroz dualnosti (lijepa je, ali na prirodan način, seksi, ali i intelektualka), nominirana je za najbolju stranu glumicu.
"Privlačnost Jeanne Moreau, Truffautova režija, inovativnost filma te uzbudljivost priče", piše BBC, omogućili su ovom naslovu popularnost i mjesto među filmskim ostvarenjima koja se i dalje proučavaju.