Hrvatskom filmu, kako svi znamo, kronično fale hitovi. Hrvatskom filmu fale ženske autorice. Hrvatskom filmu fale filmovi koji nose zrno provokacija i razmrdavaju vladajuću malograđansku kulturu. Hrvatskom filmu, konačno, fali i erotike, a u njemu čak i obnažena sisa funkcionira kao dobrodošli eksces.
Opsjednut Čehinjama
Puno je stvari koje hrvatski film nema, a koje je naša javnost pomislila da može dobiti u debitantskom filmu “7 seX 7” mlade redateljice Irene Škorić. Premijerno prikazan ovog tjedna uz ogroman medijski odjek, solidan PR i broj kopija dostojan kakvog hita, film Irene Škorić trebao je biti sve: i provokativni film koji rastura malograđanski ukus, i najava novog generacijskog vala, i prvi hrvatski erotski film, i pljuska establishmentu i populistički hit. Puno je toga što je hrvatska javnost željela da “7 seX 7” bude, no nažalost - taj film nije ništa od toga.
“7 seX 7” je, kad se oljušte medijske mistifikacije, zapravo omnibus sedam niskobudžetskih, kratkometražnih naslova koje - osim autorske osobe - objedinjuje to što su snimljeni u jednom kadru i što je u njima u većoj ili manjoj mjeri prisutan element erotskog. Tih sedam priča jako se razlikuju, od snimateljskog pristupa, tehnologije, ambijenta, do žanra. Stilski i žanrovski posve različite i nepovezane, one su objedinjene isključivo konceptom, što je legitiman pristup (sjetimo se Jarmuschevog “Kava i cigarete”), ali u tom slučaju film biva onoliko dobar koliko su dobri pojedini dijelovi. Dapače - on biva loš onoliko koliko je loš najslabiji segment, kao što i lanac puca na najslabijoj karici.
A sedam priča iz omnibusa Irene Škorić - blago rečeno - nisu posebno inspirativne. Od njih sedam, samo jedna ima duhoviti koncept (četvrta, u kojoj Ivan Glowatzky glumi čovjeka opsjednutog Čehinjama), samo je jedna doista erotski uzbudljiva, većini njih nedostaje prava poanta, a gotovo su sve neduhovite. Jedina koja je publici s kojom sam gledao film navukla smijeh na usta bila je posljednja - s gljivarom Kristijanom Ugrinom i Beograđankom Jelenom Đokić - no meni je osobno klozetski humor te priče, s krpeljima u pubisu i karikiranim beogradskim akcentom, bio jedva probavljiv.
Izgledaju ružno
Ipak, najveći problem filma Irene Škorić leži u onome što bi trebala biti njegova najjača karta - a to je seks. Za početak, seksa u “7 seX 7” zapravo nema puno, u većini priča on se svodi tek na goli torzo ili korzet, a u jedinoj homoseksualnoj epizodi Škorić nije otišla dalje od poljupca. Nadalje, ako je namjera autorice bila da film bude erotski izazovan, nije joj uspjela. Film je tu dijelom pao i kao žrtva vlastitih produkcijskih limita, skromno je snimljen i loše osvijetljen, pa dobar dio glumaca u filmu izgleda neprivlačno, a sam seks ružno i naturalistički.
Marginalna pozicija
S druge strane, Irena Škorić nije iskoristila onu prednost koju ima kao autorica koja dolazi s ruba, bez producentskog nadzora i gotovo bez budžeta, a taj je da vlastitu marginalnu poziciju iskoristi za neuvijenu eksplikaciju erotskog. Mnogi poznati europski autori (recimo, Portuglac Pedro Costa ili Michael Winterbottom u “9 Songs”) koristili su upravo vlastite off-projekte da bi bez skanjivanja pokazali u kadru kurac i pičku. U tom smislu, “provokativnost” “7 seX 7” negdje je na razini srpskih komedija 80-ih i svodi se na par sisa i koji negliže.
Bez pretencioznog pakiranja kino-omnibusa, pokoji od sedam filmova “7 seX 7” možda bi i mogao proći kao korektna zlatna sredina na nekom kratkometražnom festivalu. Ali, čak i tu hrvatski film ima boljih aduta, o čemu dovoljno svjedoči jedan kratki film (također) ženske autorice i (također) nabijen erotikom. To je “Zimica” Hane Jušić, film koji je sve ono što je “7 seX 7” trebao biti, a nije postao.