Poznate su nominacije za najbolja ostvarenja na području arhitekture Udruženja hrvatskih arhitekata za proteklu godinu. Ove je godine možda i najuzbudljivija kategorija stambena.
No, krenimo redom.
Nagradu za životno djelo dobio je Radovan Tajder. Ovaj je arhitekt, koji je u Beč otišao još polovicom osamdesetih godina sa svojom suprugom, danas pokojnom glumicom Jagodom Kaloper, prije svoga odlaska oblikovao nekoliko građevina u Zagrebu koje imaju gotovo pa kultni status. Među njima je zgrada u Vodovodnoj 7, koju je znameniti teoretičar Udo Kultermann naveo kao jedno od najboljih ostvarenja epohe u svojoj knjizi “Architecture of the 20th century”, izdanoj u New Yorku. Druga je stambeno-poslovna građevina u Ilici 81. Sa svojim je kolegama osmislio sustav 414, na kojem se temelje mnogi vrtići u Hrvatskoj.
Hilton i BMW
U Beču je, među ostalim, napravio fasadu hotela Hilton, danas je to Plaza, BMW centar, zatim garaže uz aerodrom, stambeno naselje Tamariskengasse, kupalište Diana te poslovnu zgradu sjedišta RBA banke na Dunavskom kanalu. Djeluje u sklopu biroa Atelier Hayde Architekten kao voditelj idejnog tima.
Radovan Tajder
Njegova kći, književnica Ana Tajder Kelman, o očevu je opusu zapisala sljedeće: “Nikada ne pokušava progurati ego u prvi plan, nema ambicije da zabliješti, izmami uzdahe ili komentare, provocira, on je za to prečvrsto ukorijenjen u svoju svrhu i u poštovanje prema okolini”. Tajder ima na stotine i stotine bilježnica u kojima gotovo pa opsesivno bilježi sve projekte, sve sastanke, sve detalje. S Tajderom sam razgovarala prilikom njegove izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt, rekao mi je da je u arhitekturi završio slučajno, želio je biti pomorac: “Bio sam fasciniran morem i zaluđen brodovima, ali su se moji roditelji usprotivili želji da upišem pomorsku akademiju. Bavio sam se iz hobija dizajnom, pa je alternativa bila studij dizajna. Međutim, tada nije bilo takve škole kod nas, a odlazak u inozemstvo nije dolazio u obzir. Tako sam došao na arhitekturu”.
U konkurenciji za glavnu nagradu, koja nosi ime Viktora Kovačića, od tri nominirana dva su rad studija 3LHD. Nekadašnje kino Urania, poznato i kao kino Partizan, u koje se odlazilo na zagrebačkom Kvaternikovu trgu, preuređeno je u novi dom ovih autora. Ovo je kino inače bila jedna od najstarijih kinodvorana izgrađenih u Zagrebu u posljednjih stotinu i dvadeset godina. S vremenom, otvaranjem novih i modernih multipleks dvorana, stara su kina postupno počela izumirati. Sami arhitekti reći će da je betonska konstrukcija ove građevine iz 1939. godine sjajno očuvana. “Stropovi su poseban primjer prvih sitno rebrastih betonskih konstrukcija iz tog razdoblja. Taj lijepi primjer tehnologije ranog betonskog inženjerstva bilo je vrijedno očuvati, renovirati i obnoviti.” Sačuvane su i obnovljene tri od četiri izvorne zgrade. Četvrta je stakleni paviljon. Planiraju i novi kulturni centar u sklopu prostora nekadašnjeg kina. Nedavno su, podsjetimo, na tiskovnoj konferenciji najavili kinoprojekcije, izložbe, izdavačke projekte.
Kino Urania
Dva rada studija 3LHD
Od istog je studija u konkurenciji i Grand Hotel Park u Rovinju. U ovom su se gradu arhitekti ovog studija zapravo i počeli baviti hotelskom arhitekturom, i to kroz Lone, jedan od prvih primjera total designa kod nas. Ovaj put su surađivali na uređenju interijera sa znamenitim talijanskim arhitektom Pierom Lissonijem. Što se tiče same konstrukcije, etaže su međusobno izmaknute i postupno se spuštaju do gradske šetnice stvarajući terase na kojima se nalaze mediteranski vrtovi, vodene površine, bazeni i sunčališta. Sami poetski opisuju kako je ovaj hotel tribina “za najljepšu pozornicu na Jadranu. Gdje god da se u hotelu nalazi, gost dobiva dojam boravka u parku s pogledom na Rovinj, crkvu sv. Eufemije, otok Sv. Katarinu i najljepše zalaske sunca u more”. Posebno mjesto uz hotel zauzima pet stabala pinija starih više od pola stoljeća. Investitor je Adris grupa.
Grand Park Hotel Rovinj
S 3LHD za nagradu za najbolje arhitektonsko ostvarenje borit će se arhitekt Idis Turato. Riječ je o projektu Roxanich Wine & Heritage Hotel, koji je proljetos otvoren u Motovunu. Vinarije su jaka tipologija posljednjih godina u hrvatskoj arhitekturi, a ovaj projekt nije iznimka. Sastoji se od stare kamene kuće, starog podruma, novog aneksa, podzemne garaže, ukopanog skladišta i vinskog podruma. Vinski hotel izvana je jednostavnih linija, no u unutrašnjosti ima i vrlo šarenih, gotovo popartističkih dijelova. Vinar i vlasnik Mladen Rožanić i arhitekt Turato poznaju se već godinama, iz istih su kulturnih krugova, a poznato je da je kvalitetan odnos investitora i autora jedan od preduvjeta za dobru arhitekturu. S obzirom na to da je u Hrvatskoj malo tržište i da si domaći arhitekti u pravilu ne mogu priuštiti specijalizaciju, Turato se potrudio saznati sve što je mogao o proizvodnji vina. Jedan od detalja je, Turatovim riječima: “bačve osiguravaju odležavanje i pohranu vina, ali istovremeno preuzimaju ulogu promjenjivih zidova galerije”.
Hotel i vinski podrum Roxanich
Paluba s bazenom
U konkurenciji za nagradu Drago Galić, za najbolju stambenu arhitekturu, je projekt “Četiri kuće za četiri brata”. Kuće se nalaze u Zadru, u stambenom naselju Diklo, tik uz more, a autori su Iva Letilović i Igor Pedišić. Arhitekti navode da se bave gotovo arhetipskom tipologijom, koja se sastoji “od stambenog prostora vlasnika, najčešće u prizemlju, i nekoliko apartmana za iznajmljivanje na katu. I sve to u srcu predgrađa, koje je nastalo upravo stihijskim multipliciranjem te iste tipologije”. Jedini prostor koji spaja povremene i stalne stanare je, kako ju zovu arhitekti, belle etage, paluba s bazenom.
Četiri kuće za četiri brata
Druga kuća je u nominaciji ona višestruko nagrađivanog Studija Up, koji čine Lea Pelivan i Toma Plejić s nizom suradnika. Nalazi se u Zagrebu, na rubu šume, nosi naziv”Kuća i parazit” koji asocira na Oscarom nagrađeni film Joon-ho Bonga (podsjetimo da se puno pisalo i u arhitekturi iz ovog filma”. Kako pojašnjavaju sami arhitekti: “Kocka, položena na tlo, pulsira kroz ekstenziju tornja vanjskog stubišta, garažu i mračne videosobe. Dodatno na ovoj razini prizemlja, nad padinom, levitira prikačeni volumen - parazit. Parazit je potpuno ostakljeni volumen nepoznate funkcije. Boravak u parazitu nudi osjećaj izbivanja iz kuće. Volumen je potpuno ostakljen i moguće ga je odvojiti tekstilnom opnom od osnovnog volumena kocke”. Tekstilne zavjese radio je Silvio Vujičić. Na prvom su katu prostori za dvoje djece i gosta, a u drugom roditelji. Uz kuću je i spa vrt s vodenom površinom, u kući wellness, bazen, vinski podrum...
Kuća i parazit
Treća je kuća u nominaciji stambeni objekt Nene Kezića, podignut u novonastaloj stambenoj zoni nedaleko od plaže Žnjan u Splitu. Kuća se vodi načelima Le Corbusierove Domino kuće. A budući da se nalazi neposredno uz more, zgrada je projektirana s naglaskom na vanjske prostore. Plan je slobodan pa je na svakom katu moguće raditi različite tlocrte.
Stambeni objekt Nene Kezića
Budući hotel
U konkurenciji za nagradu Bernardo Bernardi dva su projekta. Pin Studio napravio je galeriju malog formata u Bolu na Braču zamišljenu kao izložbeni prostor za predstavljanje različitih umjetnika iz privatne kolekcije minijatura Ivice Karninčića Koloča, nekoć direktora tvornice Dalmacija. Nalazi se na prvom katu u zgradi Prve hrvatske čitaonice iz 19. stoljeća u centru mjesta. Dio je ponude javnih sadržaja budućeg gradskog hotela Bol. Kako navode arhitekti, “projektantski pristup temelji se na potrebi smještaja velikog broja slikarskih i kiparskih minijatura u malom prostoru”. Nekadašnje uredske prostorije potpuno su transformirane.
I u ovoj je kategoriji u konkurenciji Studio Up, “Loft” - dom za obitelj s dvoje djece u Zagrebu, ponovno u suradnji sa Silvijem Vujičićem.
Galerija malog formata