Ovakvu obljetnicu naše glazbeno vrijeme sigurno više neće imati. Godina je Vatroslava Lisinskog, 200. rođendan oca prve hrvatske opere.
Sljedeću okruglu godišnjicu za pet desetljeća dolazeće će generacije dočekati informirane zahvaljujući suvremenim tonskim zapisima Hrvatske radiotelevizije, na žalost ne i scenskim izvedbama dvaju jedinih glazbeno-scenskih djela darovitog Ilirca.
Nakon “Ljubavi i zlobe”, opere koja se nalazi na početku puta naše glazbene scene od 1846., izveli su 28. ožujka, u dvorani koja nosi ime Lisinskog, i “Porina”, drugu majstorovu operu koju on nije uspio čuti za kratkoga 35-godišnjeg života a koji je praizveden tek 43 godine nakon njegove smrti.
Ova koncertna izvedba postat će temelj CD-a, kao i “Ljubav i zloba”, i time će naše vrijeme bar djelomično vratiti dug autoru nesretne sudbine bez kojeg bi hrvatska klasična glazba jamačno imala neki drugi put.
Kao i njegovo vrijeme, i ovo naše ponaša se maćehinski prema Lisinskom. Osim pokoje koncertne izvedbe, u proteklim desetljećima obje su opere scenski postavljane tek prigodno nekoliko puta, “Porin” zadnji put u HNK u Zagrebu prije 26 godina, i da nema diskografske nagrade njegova naslova teško da bi netko uopće znao o čemu se radi. A radi se o velikoj viteškoj operi sjajne glazbe i zanimljiva povijesnog sadržaja s kojom bi se ponosile, a mnoge to i čine sa svojom baštinom, i veće sredine.
Prema libretu Dimitrija Demetra Lisinski je oblikovao romantizirani fragment temeljen na povijesnim događajima iz 10. stoljeća, o borbi Hrvata i Franaka, koji je zabilježio bizantski car Konstantin Porfirogenet u djelu “De administrando imperio”. Hrvatski plemić Porin izaći će iz te borbe pobjednički i usput zadobiti ljubav Zorke, kćeri Ljudevita Posavskog, a u sve to umiješat će se i katarzični sukob brata i sestre franačkih vlastodržaca koji dramaturški odlučno na tragu vagnerijanskih ideja o otkupljenu slikovito zaokružuje priču. Dušu dalo za suvremenu avanturističku scenu kad bi se netko s njom htio pozabaviti. Ovako preostaje slušanje glazbe jednog oduševljenog ilirskog amatera koji je mnogo truda uložio da bi postao profesionalac, što mu je dobrim dijelom i uspjelo kroz partituru “Porina” s nekoliko iznimnih ulomaka poput zbora Hrvatica, arija glavnih junaka i jednog divnog ansambla u slavu slobodi, gotovo zanosnijeg od Zajčeva popularnog “U boj, u boj”.
U redakciji partiture akademika Zorana Juranića, koncertni “Porin” izveden je pod ravnanjem Pavla Dešpalja, a uz orkestar i zbor HRT-a nastupili su Stjepan Franetović kao Porin, Evelin Novak, Kristina Kolar, Ljubomir Puškarić i Luciano Batinić u zahtjevnim solističkim ulogama te Irena Parlov i Siniša Galović u epizodama.