ALBUM 'SELO NA OKUKE' OBJAVLJEN U ENGLESKOJ Apokaliptični postpunk hrvatske baštine Britanci doživjeli kao The Clash, 'ali s gajdama'

Sjeća li se netko smiješne pomame niza hrvatskih glazbenika za etnom u po mnogočemu čudnim 90-ima? Malne je ispalo da je nakon tamburaša i klapa te CRO-dancea sljedeća velika stvar domaće glazbene scene etno, pa se u to trpalo sve i svašta; od Legena, Dunje Knebl i Lidije Bajuk koji su tamo doista i spadali do niza više ili manje eksponiranih estradnih pojava koje najčešće prate ovu ili onu modu po načelu “vidjela žaba da konja potkivaju pa i ona digla nogu”. U takvoj glazbenoj baruštini Legen je bio bitno drukčiji i temeljitiji, a predvođen karizmatičnim Mojmirom Novakovićem vrlo uvjerljiv, ponekad čak na rubu radikalnog, premda zapravo najbliži onome što bi se kod nas moglo ili trebalo zvati etno-glazbom ili world musicom. Gajde i sopile, ali i kompjutori i električne gitare, etno i techno, bili su temelj za tri albuma, tri filmska soundtracka, učešća na nekoliko kompilacijskih izdanja te postanak Kriesa u kojem je Novaković okupio drugu ekipu. “Ne pokušavamo konzervirati ili sačuvati stare hrvatske tradicijske pjesme jer to bolje čine neki drugi ljudi, ali uživamo u njihovom simbolizmu, riječima, melodijama”, piše na web stranici Kriesa. No zbog Mojmirova jedinstvenog i snažnog, šamanističkog glasa, jasno je da je Kries nastavak Legena, ali i to da je treći album “Selo na okuke/Village Tracks”, ujedno prvi za britanski Riverboat, najkonzekventniji i najkoherentniji, najimpresivniji i najuspješniji u misiji stapanja mistike (hrvatskog) etna, dugih sjena folk i gothic-rocka, natruha drum’n’bassa i mračnosti post-punka.

Sjeća li se netko smiješne pomame niza hrvatskih glazbenika za etnom u po mnogočemu čudnim 90-ima? Malne je ispalo da je nakon tamburaša i klapa te CRO-dancea sljedeća velika stvar domaće glazbene scene etno, pa se u to trpalo sve i svašta; od Legena, Dunje Knebl i Lidije Bajuk koji su tamo doista i spadali do niza više ili manje eksponiranih estradnih pojava koje najčešće prate ovu ili onu modu po načelu “vidjela žaba da konja potkivaju pa i ona digla nogu”.

U takvoj glazbenoj baruštini Legen je bio bitno drukčiji i temeljitiji, a predvođen karizmatičnim Mojmirom Novakovićem vrlo uvjerljiv, ponekad čak na rubu radikalnog, premda zapravo najbliži onome što bi se kod nas moglo ili trebalo zvati etno-glazbom ili world musicom. Gajde i sopile, ali i kompjutori i elekt...