Aleksandar Dragaš: ‘Dirljivo ljubavno pismo rodnom gradu u kojem je odrastao, zaljubljivao se, odljubljivao...‘

Katkad dva jaka autora ne mogu biti u istom bendu. Sjetimo se Uncle Tupela iz kojeg su proizašli Wilco (Jeffa Tweedyja) i Son Volt (Jaya Farrara) te Drive-By Truckersa (Pattersona Hooda) iz kojeg je otišao Jason Isbell pa postao jedan od najjačih američkih kantautora. Nešto slično vrijedi i za The War on Drugs (Adama Granduciela) iz kojeg nakon prva dva albuma definitivno odlazi Kurt Vile da bi nastavio isključivo samostalnu karijeru. Računajući zajednički "Lotta Sea Lice" s Courtney Barnett (2017.), "Philadelphia‘s Been Good to Me" tako je već deseti album Kurta Vilea i dirljivo glazbeno ljubavno pismo rodnom gradu u kojem je odrastao, zaljubljivao se, odljubljivao, prvi put uhvatio gitaru u ruke, postao jedan od glazbenih simbola. I ovdje se, kao i na "Little Wide Open" Kevina Morbyja, miješaju sreća i tuga, samo na ulicama Philadelphije; melodije su nešto šparnije, a groove zauzvrat više hipnotičan. U neku ruku, ovo je kao da Lou Reed piše ljubavno pismo New Yorku, premda se mogu, no nikako stilski, povući paralele i sa šefildskom barokno-pop trilogijom Richarda Hawleyja. Kurt Vile je za indie-rock danas ono što je za alter-rock 80-ih bio J. Mascis, a "Philadelphia‘s Been Good to Me" njegov je najotvoreniji i najemotivniji album.

KURT VILE

Philadelphia‘s Been Good to Me

Verve/Universal Music Croatia

žanr: indie-rock

ocjena: 4