Nakon pobjede na Euroviziji 1974. godine s pjesmom „Waterloo” ABBA je do danas prodala oko pola milijarde nosača zvuka i postala jedna od najuspješnijih grupa u povijesti popularne glazbe, a neko vrijeme je bila i jedan od najjačih švedskih izvoznih proizvoda. Zasićenje slavom, pad kreativne energije i razvodi - jer u braku su do početka osamdesetih bili Björn Ulvaeus i Agnetha Fältskog, odnosno Benny Andersson i Anni-Frid Lyngstad - bili su okidači razlaza daleke 1982. godine. A kad je svemu došao kraj, Benny, Frida, Björn i Agnetha zarekli su se da se više nikada neće okupiti kao ABBA. I mora se priznati da su se gotovo četrdeset godina držali date riječi jer zabilježeno je tek nekolicina sporadičnih pojavljivanja pred TV kamerama.
Najznačajniji se susret dogodio 2016. godine kad su zajedno i otpjevali „The Way Old Friends Do”, a da je do zatopljavanja odnosa između bivših članova tog sastava, nekoć i bivših supružnika, ipak došlo, dalo se naslutiti nakon premijere filma „Mamma Mia” 2008. godine. No unatoč šuškanjima i spekulacijama ni tada nije došlo do nekog, a kamoli ozbiljnijeg nastavka karijere.
Napokon, četiri desetljeća nakon rasformiranja - vjerojatno su svoje učinili i protok godina i nostalgija za vremenima u kojima je ABBA, jer više nije bilo Beatlesa, istodobno bila najbolja i najtiražnija pop grupa – napokon smo dočekali spektakularnu objavu. ABBA je ponovo zajedno, novi album „Voyage” izlazi u studenom, najavljen je u srijedu dvjema novim pjesmama znakovitih naslova, „I Still Have Faith In You” i „Don't Shut Me Down”, a u pripremi je i turneja, ali ne takva na kojoj bi nastupali živući članovi sastava nego njihovi avatari zbog čega bi se taj projekt trebao zvati ABBAtars. Djelić toga kako bi trebao izgledati nastup tih avatara, odnosno !ABBAtars Tour! možete vidjeti i u spotu za pjesmu „I Still Have Faith In You”.
Osobno smatram da je koncept turneje hologramskih, odnosno „virtual reality” likova inteligentniji od toga da Benny, Frida, Björn i Agnetha u poznim godinama nastupaju uživo. Bit će to i poučan eksperiment za koncertnu industriju, kreiran i na osnovu nekoliko kratkih hologramskih scenskih uprizorenja pokojnika poput Tupaca Shakura i Whitney Houston.
Ono što me kao glazbenog kritičara pak više zanima jest u kakvoj su autorskoj i glazbeničkoj formi Benny i Björn, a u kakvoj kondiciji glasovi Agnethe i Fride te u kojem bi pravcu mogao krenuti „Voyage”. Dvije pjesme nisu dovoljne za cjelokupan dojam nadolazećeg albuma, ali jesu za konstataciju da je ABBA nastavila točno tamo gdje je stala. Naravno da snimke novih dviju pjesama zvuče „up to date”, no zakonitosti po kojima su napisane i skladane, uglazbljene i otpjevane daju do znanja da tako nešto može kreirati samo ABBA. Ponovo je to izvanredan spoj neopisivo lijepih melodija, lucidnih aranžmana i wall-of-sound produkcije Bennyja i Björna te senzualne međuigre i slaganja glasova Agnethe i Fride koji su jedva načeti patinom prohujalih godina.
Ono što me najviše oduševljavalo u najboljim pjesmama ABBA-e zamjetno je i u baladi „I Still Have Faith In You” i u plesnijoj „Don't Shut Me Down”. To nešto je stapanje ljubavi i žudnje, nade i sreće, melankolije i sjete u gorko-slatki glazbeni koktel kakvom je ponovo teško naći premca u onome što inače smatramo (klasičnom) pop glazbom.
Ponovo je to najbolji „double-date” koji potvrđuje ili barem stvara iluziju da pop-glazba može istovremeno biti pametna i emotivna, erotična i dostojna starenja, ukusna i popularna. Uz to, stihovi novih dviju pjesama ABBA-e mogu se iščitati i poput međusobnog razgovora njih četvero o tome zašto im je trebalo tako dugo da se ponovo okupe i iznova nas oduševe autorskom i artističkom perfekcijom svoje glazbe.
Naposljetku, slučaj je htio i da se ABBA s takve dvije pjesme, uskoro i s novim albumom „Voyage” te popratnom „ABBAtars” turnejom na pop scenu vraća u godini u kojoj je talijanski rock bend Maneskin došao do praga uspjeha koji je nakon Eurovizije do sada ostvarila samo fantastična švedska četvorka.