Dvije su činjenice neprijeporno važne: prva - pronađena je jedna davno nestala hrvatska opera, i druga - nastavljena je danas već tradicionalna suradnja triju zagrebačkih umjetničkih akademija Muzičke, Dramske i Likovne te Tekstilno- tehnološkog i Arhitektonskog fakulteta. Izgubljeno pa nađeno djelo komična je opera Borisa Papandopula " Amfitrion" praizvedena u Zagrebu 1940. od koje je, smatralo se, ostala samo relativno često izvođena predigra, na libreto Mije Štimca i Enricea Goliscianija prema istoimenoj Molierovoj komediji a ova pak prema tekstu rimskog komediografa Plauta. Više od dvije stotine studenata uhvatilo se sa svojim mentorima u koštac s operom u trajanju od oko tri sata a pod svoje ju je uzelo Hrvatsko narodno kazalište kao premijerni naslov 11. svibnja, uz još dvije reprize izvedbe.
Hoće li " Amfitrion" ostati među izvođenijim hrvatskim djelima? Bojim se da neće. Danas je zaživio kao muzikološko- scenska i glazbena informacija ali na ukupnost majstorova bogata opusa neće imati utjecaja. U stvaralaštvu od oko 400 skladbi 8 opera čine najslabiji dio (paradoksalno upravo one komične kod autora koji je prštao humorom), dok su se baleti s odličnim libretima prema Krleži (" Tri kavalira frajle Melanije" i " Kraljevo") pokazali mnogo koegzistentnijima.
Mislim da je nevolja s "Amfitrionom" unatoč slavnim predlošcima upravo u raspršenom libretu slaboga teksta koji bi možda htio biti persiflaža vječne teme o brakovima i nevjerama izmedju Zemlje i Olimpa, ali ostaje na razini prizemnih štoseva koji (ako) izazivaju smijeh na prvu loptu. Tu ne pomaže ni Papandopulova često briozna glazba a pogotovo ne u trajanju wagnerijanskih mastodonata. Da se je kojim slučajem netko od dirigentske ili skladateljske struke (mentori?) primio dramaturškog i glazbenoga kracenja možda bi od svega nešto i ispalo? Ali nije.
Preostalo je dakle prihvatiti ono što su studenti priredili i pri tom su se u nekim iako puno predugim situacijama čini se dobro i zabavljali. Dobrim akademskim orkestrom dirigirao je Matija Fortuna, režirala je Kristina Grubiša, odličan zbor pripremila je Jasenka Ostojic, dosta se i plesalo i govorilo, scenografija i kostimi djelovali su poprilično šparno. Mladi pjevači kako koji, nekima će glasove još trebati obuzdavati a drugima razvijati intenzitet tona dok ne stignu u profesionalne vode. Svakako uložili su veliki napor.