Drugi koncert 10. jubilarnog Vip Zagreb Jazz Festivala koji se ove godine protegao na gotovo cijelu godinu rezerviran je za čudesnu pjevačicu sevdaha, Amiru Medunjanin.
Sarajka, sada već svjetskog ugleda, Amira Medunjanin je s probranom ekipom glazbenika zimus u Zagrebu, u studiju dvorane Vatroslava Lisinskog snimila svoj četvrti samostalni album, "Silk & Stone" i premijerno ga je odlučila predstaviti u Zagrebu upravo večeras u ZeKaeM-u i sutra u VIP klubu.
Da su ovo prilike koje ne treba propustiti, pokazuje već tjednima traženje karte više, jer na Amirinim koncertima, kako se sjećamo još od prošle jeseni, atmosfera je sasvim posebna.
Pjesme koje ona pjeva, sevdalinke, ali i druge balade s balkanskih prostora koje ona svojom izvedbama i aranžmanima čini srodnima, prije svega su priče o ženama i njihovim sudbinama. I kao što je ženski blues kategorija sasvim različita od muškog bluesa, jer se radi o ženskim temama i interesima, tako i Amira bira pjesme čežnje ("Ima dana", "Što te nema"), ljubavnoga žara ili jada i melankoličnog raspoloženja, ali redovito iz ženskog rakursa pripovijedanja.
Na koncertima će si ona tako dati vremena i u kratkim, efektnim uvodima ispripovijediti i pojasniti tekst koji u pjesmi slijedi, da bi se i lakše koncentrirali i udubili ne samo u ono što ona pjeva, nego da bi nam bilo i jasnije zašto je ona, eto, izabrala upravo te, a ne neke druge skladbe. Boris Dežulović je u popratnom tekstu Amirina albuma koji se upravo promovira napisao da se radi o "pjesmama o tišini", o ljubavnim pismima "što ostaju zauvijek u ladici, poslana zapravo onome tko će ih jednog dana pronaći". Pisma koja Amira odabire na svom zadnjem albumu, a koji se ovih dana promovira, pisana su, osim u Bosni i u Crnoj Gori i u Makedoniji ("Eleno Kerko") i Srbiji, ali i u Koprivnici ("Čula jesam da se dragi ženi") i to su pjesme koje govore redom o ženama, majkama i kćerima (Sejdefu majka buđaše), ostavljenim nesretnicama, "šejtan -devojkama", odbjeglim robinjama...
"Amira Medunjanin otišla je korak dalje od pukog reproduciranja, naime, posvetila se istraživanju raznih kreativnih mogućnosti izražavanja i stvorila jedinstven pristup tom glazbenom idiomu", napisao je Davor Hrvoj. To je vidljivo i iz sastava njezina ansambla. "Namjera nam je bila da iskoristimo mogućnost korištenja muzičkih instrumenata koji su pretežno zastupljeni u zapadnoj kulturi i tradicionalnih instrumenata koji su na istoku umnogome zastupljeni", kaže Amira. Tako su njezini stalni suradnici, vrstan, nagrađivani jazz pijanist Bojan Zulfikarpašić i sjajan gitarist Boško Jović napravili su aranžmane za ove pjesme ostavljajući dovoljno prostora i za tradicionalne, istočnjačke intrumente. Tako ud i kanun sasvim magično sviraju gosti iz Turske, Yurdai Osman Tokcan i Hakan Güngör, koji će nastupiti i na koncertima. "Taj spoj istoka i zapada s poetikom naših prostora je osnova za koncept novog albuma", zaključuje Amira. Na albumu je sve snimljeno "uživo", bez dodavanja, nasnimavanja i prepravljanja, baš kao što će to ponuditi i sam koncert. A ono što pamtimo iz ranijih nastupa, a čega na albumima ne može biti, jest nepredvidivost Zulfikapašićevih virtuoznih izleta u improvizaciju, iznenađujućih dueta Amire s, primjerice kontrabasistom Nenadom Vasilićem, ili pak sasvim nadnanaravnih solističkih brojeva.
Amira svoj istančani senzibilitet i svoj bogom dani glas uživa podijeliti s drugima, publika to osjeti i emocije se brzo počnu prelijevati. A kako njezinom promišljanju sevdaha nikada ne nedostaje i mnogo ukrasa, u tim se izvedbama, u organskom spoju tradicije i suvremenosti, van svake konvencionalnosti, nađe i dovoljno prostora za jazz.