Prošlog sam vikenda bio u Kölnu. U petak navečer slušao sam koncert Lucinde Williams, a u subotu šetao gradom. Oko podneva sam se zatekao na trgu ispred glavnog kolodvora, u sjeni one strahotne, crne gotičke katedrale, gdje su trajala dva slabo posjećena, mlaka, beskonfliktna politička skupa. Policajci u osiguranju vidljivo su se dosađivali. Među prolaznicima koji su vukući kovčege na kotačićima ulazili i izlazili iz zgrade Bahnhofa jedva da je itko svrnuo pogled na grupicu ljevičara s dreadlocksima i njihove natpise "FCK AfD", a ni desničari koji su se dvadesetak metara dalje bunili protiv muslimanskog useljavanja nisu izazivali osobito zanimanje javnosti. Kod ovoga drugog skupa se zaustavila tek šačica nas. Kako ne govorim njemački, izvadio sam pametni telefon i uključio Google prevoditelj, s opcijom koju sam nedavno otkrio - da mi prevede fotografirani tekst.
Okrenuo sam kameru prema transparentu koji je držao jedan zabrinuti njemački domoljub mlađe dobi i doznao kako je on konsterniran da diljem zapadne civilizacije odjekuju molitve mujezina. Potom sam uslikao citat Recepa Tayyipa Erdoğana, koji je malo dalje na pravokutnom kartonu držala jedna sredovječna žena, a Google prevoditelj mi je jedva koju sekundu kasnije donio uznemirujuće razmišljanje turskog predsjednika. Nisam ga sačuvao, ali mislim da sam ga dobro zapamtio. "Demokracija je samo vlak u koji ćemo se ukrcati na putu do svojeg cilja. Džamije su naše kasarne, minareti su bajuneti koje ćemo zabiti u srce Europe", kazao je, dakle, taj krvolok.
Ne dijelim bojazan
Uz pomoć ovih nekoliko prizora koje sam vidio jedne sunčane subote u ožujku na trgu velikog njemačkog grada, nastojat ću objasniti zašto ne dijelim općenitu bojazan da će umjetna inteligencija učiniti znatniju štetu u našem svijetu.
Za početak, moram priznati, ja volim tehnologiju. Napredni informatički alati mene ispunjavaju dubokim poštovanjem. Presretan sam da živim u vremenu u kojem se pojavilo nešto toliko čudesno kao što je aplikacija koja će prevesti tekst koji uslikaš, i da ja to imam u svome džepu i u svakom trenutku mogu potpuno besplatno uključiti. Nešto kao što je Google prevoditelj s kamerom futuristička je senzacija kakvu se prije trideset ili četrdeset godina, u strahu da ne pretjeraju, ne bi usudili izmisliti ni autori "Zvjezdanih staza".
Da je Jamesu Bondu dok ga je glumio Sean Connery, pa čak i u eri Rogera Moorea, onaj njegov šašavi Q, koji ga je opskrbljivao domišljatim tehnološkim novotarijama, dao pametni telefon, čak i ovaj moj jadni, kineski Xiaomi, i rekao mu ovako: "Pazi ovo, Nula Nula Sedam, u ovaj uređaj smo integrirali telefon, televiziju, fotoaparat, kameru, kalkulator, džepnu lampu, sve znanje čovječanstva, poštu koja u treptaju oka tvoje pismo šalje na drugi kraj svijeta i pouzdan prevoditelj sa šezdesetak jezika", agent Njezinog Veličanstva na to bi mu vjerojatno odgovorio: "Ajde, Q, ne lupetaj."
Sjetite se gdje smo bili jučer, a gdje smo danas. Razvoj tehnologije naše je živote učinio nevjerojatno uzbudljivima, boljima, ljepšima, ugodnijima. Istina, ima to i tamnu stranu. Sve nas onespokojavaju pokvarene laži koje strelovito lete cyberspaceom, uvrnute teorije zavjere, poremećeni proroci, dezinformacije koje šire izmišljena lica s društvenih mreža, takozvani botovi. No jeste li baš sigurni da su ove pošasti čeda informatičke ere? Meni se čini da nisu.
Uzmite onaj Erdoğanov citat s transparenta koji je u Kölnu kod kolodvora nosila sredovječna desničarka. Erdoğanova je prijetnja, izvan svake sumnje, izmišljena. Nemam bogzna kako visoko mišljenje o turskom diktatoru, ali dao bih se u što god hoćete okladiti da on nije usporedio minarete s bajunetima. Nijedan musliman na svijetu ne bi izjavio nešto toliko bogohulno. To je gnusna dezinformacija. Fake news, kako bi rekao istinoljubivi Donald Trump.
A taj se fake news nije, vidite, porodio u kompjuteru, nije djelo umjetne inteligencije, nego je postojao mnogo prije matičnih ploča i čipova. Informatička tehnologija samo pomaže da se mržnja brže i uspješnije distribuira, ali ona dolazi iz organskog izvora, iz ljudske svijesti. Ona se začela u nekoj izopačenoj, pakosnoj desničarskoj tikvi.
Obratite pozornost da gospođa koja je izašla na trg prosvjedovati protiv muslimanskih useljenika Erdoğanu u usta stavlja namjeru da zloupotrijebi demokraciju: "Demokracija je samo vlak u koji ćemo se u ukrcati na putu do svojeg cilja." U Njemačkoj je, što se pamti, to napravio samo jedan, koji je njoj politički mnogo bliži od Turčina. Jedan je jedini uskočio u vlak samo da ga zaustavi i taj je bio njezine vjere i nacije: Adolf Hitler, kad je nakon pobjede na izborima 1933. zapalio Reichstag i krenuo hapsiti socijaldemokrate i komuniste.
Hitlera i njegovu užasnu bandu ovdje ne spominjem slučajno. To nas povijesno iskustvo, po mom mišljenju, upućuje na neke vrlo dobre odgovore na pitanja koja nas muče. Sve ovo o dezinformacijama i botovima već smo upoznali prije osamdeset, devedeset godina. Nacionalsocijalisti su, kao što znamo, srca svojih sunarodnjaka osvojili tvrdnjama kako su Židovi glavni krivci da je Njemačka izgubila u Prvom svjetskom ratu. Manje je, međutim, poznato da su židovski muškarci, u postotku, na frontu bili zastupljeniji od pripadnika svih drugih etničkih skupina koje su živjele u Njemačkoj. Rame uz rame s katoličkim i protestantskim drugovima srčano su se borili za svoju svetu Vaterland. Mnogi su znali nekog takvog. Bizarno je da je čak i Hitler na koncu spasio jednog Židova, Huga Gutmanna, svoga poručnika u Šesnaestoj bavarskoj pričuvnoj regimenti.
Židovi, napokon, nisu mogli biti odgovorni za sva zla za koja su ih nacisti optuživali već i zbog činjenice da je njihov udio u stanovništvu bio beznačajan. Prema popisu iz lipnja 1933., od 67 milijuna njemačkih građana, Židova je bilo jedva nešto malo preko pet stotina tisuća. Manje od 0,75 posto!
Antisemitsko ludovanje
Brojke su ipak bile nevažne kad je krenulo antisemitsko ludovanje. Statistika je bila bespomoćna i slaba prema raspomamljenoj klevetničkoj kampanji kojom je upravljao demonski um ministra propagande Josepha Goebbelsa. Goebbels je vrijedno proizvodio mržnju, a mase bezličnih nacističkih botova u smeđim košuljama su je širile. Pokvarene laži i uvrnute teorije zavjere strelovito su letjele ulicama, a narod je poslušno slijedio poremećene proroke mnogo, mnogo prije našeg digitalnog doba. Fake news došle su glave šest milijuna Židova dok još nismo ni naslućivali svijet u kojem će postojati umjetna inteligencija i društvene mreže.
Napravljeno je to dijelom kroz novine, a dijelom na uličnim plakatima. Radio i kinematografija još su bili u povojima, njihova je uloga bila sporedna. Ogromni, nenadmašeni trijumf laži nad istinom Goebbels je postigao na papiru, u mediju koji mi danas sentimentalno držimo najpouzdanijim. Običnim staromodnim štampanim slovima, kojima ćemo danas vjerovati više nego ičemu drugom, izvedena je najpodlija prevara u cijeloj ljudskoj povijesti.
Imajte to na pameti prije nego što krenete kriviti kompjutere da uništavaju svijet. Sve je zaista samo do nas. Kompjuteri su dobri. Svijet uništavaju naša duhovna lijenost, glupost i neznanje.
Tekst je napisan u sklopu projekta "Što nam radi umjetna inteligencija?" Sindikata novinara Hrvatske. Projekt podupire Europski parlament.