Devastacijom Hrvatskog glazbenog zavoda komorna glazba u Zagrebu kao da je zamrla. Istina, postoje i mala dvorana Lisinskog, pa i manji prostori u Muzičkoj akademiji, ali ono što je ugodjajno potrebno komornom muziciranju u ovom trenutku ima samo Hrvatsko narodno kazalište. Od kako je prostor foayera postao i nedjeljni koncertni prostor svi su dogadjaji puni publike, iako ne brojne jer svi koji bi željeli jednostavno ne stanu.
Ove nedjelje zbio se prvorazredni svjetski dogadjaj jer je nastupio Krešimir Stražanac, malo je reći bariton velike međunarodne karijere. I to s posebnim programom popijevaka i romansi Blagoja Berse i Sergeja Rahmanjinova u povodu njihovih 150.tih obljetnica smrti.
Stražanac posebno specijaliziran za koncertno pjevanje, student primadone Dunje Vejzović koja bila u publici, iznimno je tražen kao interpret oratorijske glazbe i Lieda premda mu ni specifična operna glazba ne nedostaje u repertoaru. No da je iznimni majstor Lieda pokazao je na ovom koncertu vodeći svoj lijepo obojeni a perfektno tehnički dotjeran glas kroz dramske i osjećajne raznolikosti Bersinih popjevaka medju kojima su bile i neke manje izvođene ali i zanosna " Oj sanci, vi šareni sanci" kojoj je dao pravo romantično ozračje. U odabiru Rahmanjinove uglazbljene poetike našla se naravno i popularna " Ne pjevaj ljepotice sa mnom" ali i " Vokaliza" koju sam prvi put čula u domeni muškoga glasa. Moram priznati više mi se sviđaju svijetle ženske inačice. Vrhunska kultura vokalnog muziciranja u pjesmama još uvijek je kod nas rijetka, utoliko je ovaj nastup bio atraktivniji, doista na svjetskoj razini.
Izvrsno suradnika imao je ovaj Krešimir u drugom Krešimiru Starčeviću uz glasovir, koji nije bio pratilac već ravnopravni sudionik što je kod Lieda potrebno za cjeloviti doživljaj. Samostalno je svirao Bersinu skladbu " Na žalu" te iz opusa Rahmanjinova Etidu- sliku u g- molu op.33 br.8 i najpoznatiji Preludij u cis molu op.3 br.2. Odličan pijanist!