'OSAM DANA U TJEDNU'

BEATLESI KAKVE NIKAD DOSAD NISMO VIDJELI Samo Englez koji je uspio u Americi zadovoljan je Englez, ali je cijena bila dosta visoka

Film je fascinantan zahvaljujući Howardovoj ideji da se obrati poklonicima grupe i zamoli ih za amaterske snimke i fotografije koje su napravili na toj turneji. Zbog toga film izgleda tako živopisno, mijenjaju se formati i kvaliteta zvuka

Isprva je to trebao biti samo dokumentarac u kojem bi uživali pretplatnici popularne američke “streaming” usluge Hulu, a tek reda radi prikazali su ga i u osamdesetak kino dvorana. Odjek je bio toliki da su morali napraviti ozbiljnu distribuciju, i to ne samo u Americi nego i diljem svijeta.

Ništa čudno jer je poznati redatelj i producent Ron Howard napravio impresivan film o grupi o kojoj se naizgled sve znalo. Izgleda da ipak nije. Kako izvorni naslov zorno objašnjava, “Osam dana u tjednu - godine turneja” usredotočuje se na razdoblje kada su se Beatlesi našli u žrvnju koji ih je gotovo smrvio: njihov menedžer Brian Epstein organizirao im je koncerte po 25 američkih gradova, nakon nastupa u showu Eda Sullivana koji je pratilo 76 milijuna gledatelja postali su prvorazredna senzacija što je bilo ispunjenje njihovih snova, samo Englez koji je uspio u Americi zadovoljan je Englez, ali je cijena bila dosta visoka.

Epstein je, naime, shvatio da je jedno pokazivati se publici i svirati joj što želi, ali istodobno je nužno isporučivati i nove proizvode. Na turnejama su morali i skladati i uvježbavati nove pjesme, na podu hotelskih soba ili u bilo kojem mirnijem prostoru, ali su imali dostatno energije da usput odrade i press konferencije, duhovito se ograđujući od suviše glupih pitanja. Obavili i socijalno svjesnu zadaću, na Floridi su odbili nastupati pred odvojenim gledalištem, publika je morala biti rasno mješovita: “Crnačka glazba nam je bila uzor i sad bi ispalo da pljujemo po vlastitim korijenima.”

Film je fascinantan zahvaljujući Howardovoj ideji da se obrati poklonicima grupe i zamoli ih za amaterske snimke i fotografije koje su napravili na toj turneji. Zbog toga film izgleda tako živopisno, mijenjaju se formati i kvaliteta zvuka, međutim, to ništa ne smeta, jer su to odjednom Beatlesi kakve nikad nismo imali prilike vidjeti. Upleteno je i snimanje filma Richarda Lestera “A Hard Day’s Night”, koje se odigravalo upravo tada i njegove je protagoniste itekako inspiriralo: nikad nešto takvo nisu radili i zato su reagirali tako entuzijastično. Već snimanje narednog filma “Help!” nije im baš bio osobiti izazov, bez obzira na to što se snimalo i na egzotičnim lokacijama.

Paul objašnjava: “Poslušajte riječi te pjesme - U pomoć! - to je situacija u kojoj smo se stvarno nalazili.” Poslije je objavljen njihov dotad najambiciozniji album “Rubber Soul”, otkrili su svijet droge, prestali su biti četvorka koja zajednički donosi odluke i postali pojedinci s vlastitim opusima i interesima. Pretpostavljivo, koncerti su im postale sporedna djelatnost, da bi ih gotovo potpuno ukinuli. Howard se spretno i vrlo ekonomično drži glavne teme ali usput nenametljivo izlaže biografiju Beatlesa.

Film je u nas poprilično okasnio, u Srbiji su ga mogli gledati kao i u Americi, krajem prošlog rujna, a izostala je još jedna pogodnost. Da bi poklonike grupe namamili u kino, kao poklon su im pokazali nikad prikazani polusatni koncert na američkom stadionu Shea za 56 tisuća obožavatelja, koji je predstavljao vrhunac godine turneja. Njega u Zagrebu, naravno, nije bilo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2021 18:04