Trojac iz glazbenog sastava Ono u petak navečer je, u Galeriji Studentskog centra, odsvirao koncert od osam sati na kojem su svi posjetitelji spavali.
Tin Dožić, Ivan Šaravanja i Vedran Živković svoj su nastup nazvali koncertom “za spavače i tri budna”, a posjetitelje su prilikom najave događaja pozvali da u galeriju ponesu vreće za spavanje, deke, strunjače i sve drugo što im je potrebno za ugodan san.
- Koncert je uživo, izaći ću iz stana, neću se osjećati kao penzioner, a usput ću se odmoriti. Možda ću imati što ispričati unucima, rezonirala sam i otišla u SC s dvije prijateljice i vrećama za spavanje pod rukom. Event je počinjao tek u ponoć, a što je više bilo jasnije da ćemo doista spavati na podu galerije, dilema je bilo sve više.
Puno pitanja
Što ako se jedino mi pojavimo? Što ako samo dođe uski krug prijatelja i mi budemo uljezi? Kako je to spavati okružen potpunim strancima? Hoće li hrkanje nadglasati glazbu? Što ako nas budu potajno snimali dok hrčemo? Hoće li biti štogod za jesti? Nakon dva piva u obližnjem kafiću, stigle smo među prvima i upoznale se s momcima koji su mozak operacije. Zašto su se odlučili na ovakvu ekshibiciju?
- Počelo je kao šala, no na kraju smo, gotovo 2 godine nakon rođenja ideje, odlučili ozbiljno prirediti ovaj koncert, objašnjava Vedran. Iako je takvo što kod nas novitet, ovaj koncept vani već dugo postoji.
- Sve je počelo još 60-ih godina s Terryjem Rileyjem, a danas takve stvari rade brojni glazbenici, od onih sklonijih klasičnoj glazbi poput Maxa Richtera, do alternativaca poput Grouper, rekao je Tin, kojemu je ovo prvi projekt s Onom, grupom nestalnog postava, jer uvijek rade okruženi barem još desetkom ljudi, ovisno o projektu.
- OK, ali što ćete vi raditi dok svi spavaju?
- Svirat ćemo cijelu noć. Fragmente smo snimili unaprijed pa si naizmjenično možemo priuštiti pokoju pauzu. Već smo imali sličan projekt u galeriji Miroslava Kraljevića, i bilo je vrlo zanimljivo svirati dok slušaš kako u prvom redu ljudi hrču, gledati parove kako se grle i slično - sve te geste poprime neko magično svojstvo. Gledamo na ovo kao na eksperiment, objašnjavaju mi.
S obzirom na to da smo prijateljice i ja bile među prvima, uspjele smo ugrabiti sva tri velika beam baga koja su bila na podu galerije. Ipak, da ne navučemo na sebe hejt neznanaca, zadržale samo jedan, a ostatak prepustile drugima. U prostoriji se po kaučima, klupama i po podu već su se smjestili i ostali. Rasprostrle smo vreće za spavanje, uvukle se u njih i bratski podijelile preostali beam bag kao podlogu za glave, a od trenutka kad smo legle, nismo progovorile više ni riječi.
Prijateljice su zaspale valjda iste sekunde, kao i masa drugih, ali ja nisam imala sreće. Ležeći na podu, osjećala sam se kao da mi je tijelo puno fraktura, a novi ljudi konstantno su pridruživali kolektivnom spavanju.
Ostali budni
Koncentriram se stoga na slušanje - ambijentalni zvukovi u kombinaciji sa zvukovima prirode i šumom valova. Nikad nisam toliko mirna slušala glazbu uživo, iskustvo je neponovljivo. Posljednji put kad sam pogledala na sat bilo je oko tri ujutro, a ubrzo nakon toga sam zaspala.
Buđenje je bilo bezbolno, svi smo ustali u isto vrijeme, što je bilo neobično i fascinantno. Koncert je time i završio.
Osjećala sam se odlično iako sam malo spavala. Ljudi su u predvorju uz kavu ili čaj prepričavali dojmove i opisivali snove, a svi su odreda hvalili glazbenike. Koncert je možda bio za spavanje ali publika se trudila- što dulje ostati budnom.