Kad sam prvi put vidio beogradski Repetitor uživo, početkom svibnja 2008. godine kao gostujući sastav 12. Art & Music Festivala na kojem je godinu dana ranije pobijedio, bilo mi je odmah jasno da gledam jedan od najsimpatičnijih bendova poniklih na ovim prostorima u 21. stoljeću.
Kritika je unatoč nedostacima toplo primila prvijenac Repetitora “Sve što vidim je prvi put” (2008. Odličan hrčak), ali nastupi uživo, hvaljeni zbog radosne proizvodnje buke, sazdane po uzoru na Fugazi i Sonic Youth, Nirvanu i Pixies, premda njihovi stihovi sugeriraju egzistencijalističke muke i tjeskobe, bili su presudniji za uzlet Repetitora.
Sve manje mana
Jako bitna stavka u zaljubljivanju u Repetitor bila je i još uvijek jest mladost i izgled Borisa Vlastelice (gitara, vokal), Ana-Marije Cupin...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....