Premda će najpoznatiji puleni mančesterskog Factory Recordsa zauvijek ostati Joy Division, New Order i Happy Mondays, prvi singl grupe A Certain Ratio bio je i prvo izdanje nekog pojedinačnog sastava za tu diskografsku kuću.
Osnivač Factoryja Tony Wilson bio je uvjeren da će A Certain Ratio postati atrakcija poput Sex Pistolsa, što je bilo bizarno očekivanje, jer je ta grupa talila utjecaje Kraftwerka, Velvet Undergrounda, Wirea i Pere Ubua s funkom Parliamenta i Funkadelica, bez punk eksplozivnosti i socio-političke provokativnosti Johnnyja Rottena. Volio sam "Sextet" (1982), a nedavno mi se dopao i njihov dvanaesti album "It All Comes Down To This". To da itko zvuči tako svježe na diskografskom izdanju četiri i pol dekade poslije osnutka, graniči s nevjerojatnim. Balans Krautrocka, synth-popa, post-punka, art-rocka i white-funka, kakav precizno i minimalistički održavaju A Certain Ratio, mogao bi poslužiti kao školski primjer mlađim sastavima koje je producirao Dan Carey (Fontaines DC, Wet Leg, Squid, Foals), ujedno i producent ovog albuma. Melankolični "It All Comes Down To This" najmelodiozniji je album sastava A Certain Ratio, a nisu zapostavljeni niti njihovi unikatni ritmovi i ideja da se punk i funk razlikuju samo u jednom slovu.
A CERTAIN RATIO
It All Comes Down To This
Mute/Dallas
žanr: post-punk/white-funk
ocjena: 4