Rat za dušu rap glazbe bio je u punom jeku kada je američki dvojac Black Star krajem rujna 1998. godine izdao svoj prvi album "Mos Def & Talib Kweli Are Black Star".
Brutalnim ubojstvima repera Tupaca Shakura (13. rujna 1996.) i Christophera "Notorious B.I.G.-a" Wallacea (9. ožujka 1997.), najistaknutijih predstavnika gangsterskog rapa, podžanra koji je zbog tematiziranja života onkraj zakona tijekom "zlatnog doba" uživao priličnu popularnost, okončano je "zlatno doba" rapa, period od otprilike 11 godina tijekom kojeg je žanr procvjetao u umjetničkom i komercijalnom smislu (smatra se ta je "zlatno doba" počelo 1986. godine, odnosno nakon što su grupe Run DMC i Beastie Boys 27. svibnja i 15. studenog te godine izdali albuma "Raising Hell" i "Licensed to Ill").
Osim što su tragične smrti tada dvaju najvećih zvijezda rapa uvelike doprinijele ublažavanju tenzija između repera s istočne i zapadne obale Sjedinjenih Američkih Država koje su do njih i dovele, stradavanja Tupaca i Notorious B.I.G-a kao da su poslužila i kao svojevrsni katalizator za udaljavanje rapa od surovog života na ulicama i približavanje popu i R‘n‘B-ju. Istini za volju, komercijalniji zvuk se i prije bio probio u rap, no ti izvođači, primjerice Vanilla Ice i MC Hammer, nikada nisu uspjeli zaraditi poštovanje svojih kolega koji su na njega gledali kao na uličnu poeziju o surovom životu.
S jedne su se strane bojišta tako našli reperi u "sjajnim odijelima" koji su pričali o dobrim provodima, zgodnim ženama i skupocjenim stvarima, a s druge opušteno odjeveni intelektualci koji su pričali o egzistencijalnim pitanjima, problemima manjina, društvenim nepravdama svih vrsta te konceptima poput afrocentrizma.
Među reperima koji su u to vrijeme u podzemlju podizali najviše prašine bio je spomenuti dvojac Black Star koji su činili Yasiin Bey (rođen kao Dante Terrell Smith, a poznat i pod umjetničkim imenom Mos Def) i Talib Kweli. Bey i Kweli imali su 24 i 23 godine kada su za kultnu njujoršku diskografsku kuću Rawkus Records izdali svoj debi koji ih je odmah prometnuo u najvažnije progresivne repere tog vremena. Inspiraciju za ime svog zajedničkog umjetničkog pothvata pronašli su u imenu brodarske linije "Black Star Line" koju je utemeljio jamajčanski aktivist, panafrikanist i crni nacionalist Marcus Garvey.
Black Star je na svom prvom albumu jednu pjesmu posvetio riječi "crn", problematizirao je opsjednutost smrću u rapu, suprotstavio se veličanju materijalnog, odao počast tamnoputim ženama, govorio o New Yorku i društvenim problemima. Album se nije ništa posebno dobro prodavao, no kritičari su ga zato nahvalili te su se Bey i Kweli zahvaljujući njemu etablirali kao vrhunski majstori rima. Njih su dvojica jedni od rijetkih repera za koje se može reći da su neko vrijeme sigurno bili "najdraži reperi drugih repera" (krilatica u originalu na engleskom ide "your favorite rapper‘s favorite rapper", odnosno "najdraži reper tvog najdražeg repera").
Udarci koje su Black Star i njihovi kolege iz undergrounda uspjeli zadati mainstream zvijezdama poput Seana "Puff Daddyja" Combsa nisu bili dovoljni da progresivni rap izađe iz podruma. Komercijalni zvuk nastavio je dominirati rapom u godinama nakon izlaska Black Starovog debija, a tako je i danas. Yasiin Bey i Talib Kweli otišli su svaki svojim putem nakon "Mos Def & Talib Kweli Are Black Star". Kweli je u međuvremenu izdao osam solo i sedam kolaborativnih, od kojih je svakako najuspješniji "Quality" iz 2002. godine, i to poglavito zbog transcendentalnog hita "Get By". Bey je bio daleko manje produktivniji te je izdao četiri solo albuma te par kolaborativnih. Beyjev solo debi "Black on Both Sides" iz 1999. godine slavi se kao klasik progresivnog rapa.
Black Star se ponovno ujedinio 2011. godine kako bi izdao pjesmu "Fix Up", a već se iduće godine počelo govorkati da bi Bey i Kweli mogli ponovno surađivati. Šuškanja o novom Black Star albumu zahuktala su se 2019. godine kada je Kweli potvrdio da su Bey, producent Otis "Madlib" Jackson mlađi kompletirali novi uradak. Njihov novi album "No Fear of Time" konačno je objavljen 3. svibnja 2022. godine, i to ekskluzivno na podcast platformi Luminary. Kweli je u razgovoru s NPR-om povodom izlaska albuma rekao da su Bey i on album izdali preko Luminaryja jer su htjeli da ljubitelji glazbe pošteno plate umjetničke pothvate do kojih im je stalo. Istovremeno, Luminary izdaje Kwelijev podcast "People‘s Party with Talib Kweli" u kojem reper ugošćuje svoje kolege i s njima pretresa razne teme te podcast "The Midnight Miracle" koji Kweli i Bey rade s komičarem Daveom Chappelleom pa odluka da Black Star svoj prvi album u 24 godine izda upravo preko te platforme.
"No Fear of Time" broji devet pjesama, dugačak je oko 33 minute, a Kweli i Bey kažu da su ga snimali u hotelskim sobama i garderobama diljem svijeta. Black Star se na svom novom albumu vratio svim temama kojima su se bavili na svojem debiju jer su sve i dalje više nego aktualne.
Bey tako već u prvoj pjesmi repa o relativnosti vremena i vječnoj istini, a Kweli daje do znanja da je dvojac još uvijek stihove o kojima dobar dio najpopularnijih repera današnjice može samo sanjati. Masni sintesajzeri u "So be it" podsjećaju na najbolje uratke s Beyjevog albuma "The Ecstatic", a Kweli u njoj napada "naciste koji postaju kongresnici" i "šarlatane". To je Black Star kakvog se sjećamo, međutim takvih je momenata na ovom albumu ipak premalo. "Sweetheart. Sweethard. Sweetodd" i "My favorite band" zvuče tek kao opuštene skice pjesama, a ne ozbiljni pokušaji.
Dvojac je na antimaterijalističkoj "The main thing is to keep the main thing the main thing" opet u izvrsnoj formi. Glazbena joj je podloga hipnotizirajuća, a rime energične i snažne. Nažalost, nakon nje ponovno dolaze dvije kraće "skice", "Yonders" i "Supreme alchemy", pa se bilo kakva energija koju generirala vrlo brzo izgubila. Na "Freequency" se Black Staru pridružio Tariq "Black Thought" Trotter iz grupe The Roots i pokazao zašto ga mnogi smatraju jednim od najbolji repera svih vremena. Black Thought bez ikakvog napora skače s problema u glazbenoj industriji i ugnjetavanja crnaca na bijeg iz "mentalnog zatvora" i nadilaženju tjelesnog.
"No fear of time" izvrsno funkcionira kao posljednja stvar na albumu jer Kweli i Bey na njoj donose sintezu svojih umjetničkih preokupacija kojima se bave već skoro 25 godina. Kweli se u njoj usprotivio onima koji crncima ne dopuštaju da se društveno razmašu, a Bey "svemirskim" rimama nastoji ukazati sve vrijedno što su napravili.
Iako nije dio službenog izdanja, internetom kola i izvrsna, ali nedovršena "Mineral Mountain" koja je nastala tijekom snimanja "No fear of time", a na kojoj ponovno gostuje Black Thought. Ritam joj je furiozan, poput "RE:Definition" s "Mos Def & Talib Kweli Are Black Star" ili "Get Busy" s albuma "Rising Down", a sva trojica u njoj jednostavno - repaju. "Mineral Mountain" energijom podsjeća na prijateljsko natjecanje u slobodnom stilu i svakako ilustrira da Black Staru, a i Black Thoughtu najbolje leže srednje brze pjesme s konkretnim ritmovima. Njihovi su glasovi i stilovi repanja općeprepoznatljivi da bi pali u drugi plan.
Ako je Black Star debitirao usred rata, njegov drugi album dolazi minimalno 10 godina nakon što se progresivni rap ponovno vratio u podzemlje, bez prevelike šanse da dominantnoj struji, trapu, pruži dostojan otpor u borbi za rap tron. Ipak, poruke koje Black Star u svojim pjesmama govori još se uvijek mogu čuti u mainstreamu. Podzemlje je možda izgubilo rat, no sada djeluje kao diverzant, povremeno minirajući idilu u kojoj živi srednja struja. Black Star će s "No Fear of Time" na Luminary dovesti nešto pretplatnika, međutim album će vrlo brzo pasti u zaborav. Ne zato što nije dobar, već zato što neće biti prisutan na platformama koje dominiraju glazbom, a samim time i online diskursom. Povratak Black Stara kratak je i sladak, izvrsna nadopuna podcastovima "People‘s Party with Talib Kweli" i "The Midnight Miracle". Ustanak protiv trapa, međutim, ovo nije.