Jedan od najneobičnijih glazbenih projekata današnjice slavi 25. rođendan, desetim albumom, nazvanim 'Three'. Naime, Chris Wink, Matt Goldman i Phil Stanton njujorški je trojac koji stoji iza Blue Man Groupa koji je u četvrt stoljeća kameleonski mijenjao žanrovske pristupe, angažirao cijele vojske perkusionista, uključivao brojna gostovanja na najneobičnije moguće načine (poput taktike da je grupa u svakom gradu u kojem je gostovala uključivala domicilne glazbenike i obožavatelje u nastupe ako su to željeli), također kolaborativan s glazbenim imenima od Mobyja i DJ Tiesta pa do Davea Matthewsa i prilagođavao svoju glazbu u rasponu od malih prostora do velikih audio-vizualnih spektakala, pa čak i bizarnih nastupa na turističkim kruzerima.
Dakle mijena je bila jedina konstanta, a jedino što se nije mijenjalo bila su uvijek plavo obojena lica glazbenika. Kao grupa bili su čak zanimljivi i redatelju Davidu Russou koji je za National geographic Entertainment snimio film 'Blue Man Group: Mind Blast' koji se prikazivao u IMAX-ovim 3D kinima.
35 milijuna ljudi prisustvovalo je na njihovim urnebesnim showovima u kojima glazba crpi inspiraciju iz najrazličitijih kulturnih naslijeđa u kombinaciji s tehnologijom i scenskim igrokazom koji zna imati i elemente komedije. Taj konceptualni putujući rock Broadway ne bi bio to što jest da nema čvrsto uporište u samoj glazbi.
'Three' tako donosi poznati energetski groove grupe, što je gotovo nemoguće izbjeći kad se uzme u obzir gostovanje pedesetak bubnjara i najrazličitijih perkusionista na albumu, ali i eksperimentiranje s novodizajniranim instrumentima koje je BMG nazvao snorkelbone (po kojem je i nazvana jedna pjesma) i chimeulum, kao i plastične cijevi na kojima se oponaša zvuk aboridžinskog didgeridooa.
Iako u dobroj mjeri koriste syntheve i programiranje, Blue Man Group prvenstveno teže organskom zvuku u svom futurističkom glazbenom kozmopolitizmu.
'Three' balansira između visokoenergetskih plesnih brojeva i meditativnih instrumentala koji se poigravaju elementima nekadašnjeg new agea kreirajući zvučne krajobraze koji kako suvereno zvuče samostalno, tako odaju sposobnost uklopivosti u neki filmski soundtrack.
Album je to koji pod istu kapu okuplja instrumentalističke progresivce, audiofile, ali i partijanere, a sad je li Blue Man Group domaćim promotorima u ovih 25 godina bio ispod radara ili iznad budžeta, to je drugi par rukava.