Prije interneta jedan od najvažnijih načina otkrivanja glazbe odvijao se preko mreže dobrih zagrebačkih frendova, od kojih sam posuđivao i presnimavao ploče, kao i oni moje.
Važan izvor informacija bili su i moji ljubljanski prijatelji, poput glazbenog kritičara Igora Bašina.
Posljednjih dana e-mailom spontano vraćamo nekadašnju praksu u naše živote jer prerijetko se viđamo, a krenulo je tako da mi je Igor prošli tjedan poslao link na Bandcamp stranicu grupe Moviola, nanjušivši da bi mi se taj bend iz Columbusa, odnosno njihov album "Broken Rainbows" mogao dopasti.
I bio je u pravu iako mi je bilo čudno da mi baš Igor šalje link na Moviolu u čijem posljednjem albumu čujem utjecaje s ploča za koje znam da ih ne bih našao u njegovoj kolekciji. No tridesetak godina smo prijatelji i poznajemo sklonosti onoga drugoga koliko i vlastite, a i Moviola nije novi bend nego skupina prijatelja koji već trideset godina sviraju i čiji je "Broken Rainbows" jubilarni 10. album.
Pomalo me zbunjuje uvodna "Expat" nalik Strokesima, "Two Evils" u kojoj sam pomislio da je Ian Curtis ustao iz groba i odmah potom "Which Way Did You Run" u reggae ritmu preko kojeg klizi glas blizak boji Vana Morrisona. Ali to je tako jer članovi tog benda mijenjaju instrumente i vokalne dužnosti kao što su to činili članovi The Banda pa ćete na “Broken Rainbows” naći njihove recepture, country-rock blizak Byrdsima s Gramom Parsonsom, odjeke Stonesa s kraja 60-ih, soul-rock Buffalo Springfielda, alter-rock srodan Dinosaur Jr. i Pavementu, amerikanu blisku Jayhawksima i utjecaje Big Stara.
Sve to i štošta drugo Moviola, čije ime potječe od aparata za montažu filmova, vješto montira u vlastitu i prepoznatljivu zvučnu sliku, a i "Broken Rainbows", premda dijelom nekoherentan, toliko je krasan i ugodan album da sam ga danima slušao opetovano.