KONCERT U LISINSKOM

Chris Cornell nas je u dva sata uvjerio kako je i danas jedan od najpotentnijih rock pjevača

 Marko Todorov / EPH
Bila je to donekle i šetnja alejom uspomena na dane kad su duge kose, podrapane traperice, teške čizme, masne gitare i karirane košulje zavladale rock glazbom i barem za jedno vrijeme joj okrenule smjer

Tri sata bila su dovoljna da još prošle godine Chris Cornell rasproda solistički akustični koncert u 'Lisinskom' što je brzina prodaje ulaznica kakvom se malo koji inozemni ili domaći glazbeni izvođač može pohvaliti. Eto, takva je i danas, četvrt i kusur stoljeća nakon eksplozije, privlačnost grungea kojeg su oformili upravo njegovi Soundgarden, Nirvana koju nikada u Zagrebu nismo dočekali premda je njihov koncert bio zakazan na prijelomnici 80-ih u 90-e, Mudhoney koji nam se uredno vraćaju, Alice In Chains koje smo gledali u reinkarnaciji na INmusicu, Pearl Jam koji su nas oduševili u Domu sporotva, Screaming Trees čiji je Mark Laneganovdje rado viđen gost i drugi akteri tog posljednjeg velikog pokreta u povijesti rock glazbe.

Dva sata, pak, bila su dovoljna, možda i malo previše, da nas Chris Cornell uvjeri kako je i danas – već je pregazio pedesetu, ali i dalje izgleda kao da nije prevalio ni četrdesetu – jedan od najpotentnijih i najkapacitiranijih rock pjevača stasalih u 80-ima i 90-ima, vrlo blizu dometa njegovog velikog uzora Roberta Planta od čijih je Led Zeppelina izveo dvije pjesme, 'Thank You', a potom i 'Going To California' uz pomoć prijatelja koji mu živi u Zagrebu.

Od obrada smo čuli još i 'Nothing Compares 2 U'Princea čija je najpoznatija verzija bila i ostala onaShinead O'Connor, 'The Times They Are A-Changin''Dylana koju je najavio vapajom za više nade, optimizma i socijalnog angžamana, 'One' U2, ali s uz stihove iz istoimene skladbe Metallice i, ako se ne varam, 'A Day In The Life' The Beatlesa, a krasna je bila i dosjetka s puštanjem klavirske snimke pokojne prijateljice i to s LP ploče uz koju je izveo svoju skladbu 'When I'm Down'.

Ostatak repertoara uz pomoć multiinstrumentalista Briana i akustične gitare koju Cornell ni blizu ne svira tako dobro kao irski kantautor Glen Hansard koji je prije mjesec dana rasturio 'Lisinski', samo ispred dva puta manje publike, otpao je na klasike Soundgardena, Audioslavea i Temple Of The Dog poput 'Rusty Cage', 'I Am The Highway', 'Black Hole Sun' ili 'Hunger Strike' te nekolicinu najvažnijih pjesama s Chrisovih solističkih albuma poput 'Before We Dissapear' ili 'Nearly Forgot My Broken Heart'.

>>> FOTOGALERIJA

Bila je to donekle i šetnja alejom uspomena na dane kad su duge kose, podrapane traperice, teške čizme, masne gitare i karirane košulje, koje su u četvrtak navečer ponovo odjenuli i Cornell i brojni momci u publici, zavladale rock glazbom i barem za jedno vrijeme joj okrenule smjer. Bilo je to vrijeme u kojem se činilo da junaci underground-rocka, ne samo u Americi, mogu obnoć postati velikim zvijezdama iako to zapravo nikada nisu bili ili su od toga bježali. Kurt Cobain čak u samoubojstvo, a neki drugi u overdose koji je možda prijetio i Cornellu.

Fascinantno je bilo gledati i slušati kako je Cornell, unatoč ne baš zdravim životnim navikama u dvadesetim i tridesetim godinama života, uspio ostati sačuvan, kako izgledom, tako i glasom, a što je oduševilo brojne djevojke i žene publici koje su došle podsjetiti se kako je to bilo u doba grungea ili nadoknaditi propušteno, ovisno o tome kad su rođene. Njegove glasnice i danas su zlatne, raspon glasa još uvijek zadivljujući, a i samozatajni Brian kad je bio na pozornici vješto je punio "prazan” prostor električnom mandolinom, violončelom i klavirom.


Javni apel lokalnim promoterima i Draženu Siriščeviću

Nije se osjetilo da Cortellov opus snagom i dojmljivošću zaostaje za repertoarom Soundgardena ili Audioslavea pa je dojam, tek nešto manje nego u slučaju Hansarda, kako ovakvi koncerti ne samo da dobro pašu u 'Lisinskom' nego su mu i nasušno potrebni. Stoga upućujem javni apel i lokalnim promoterima i šefu 'Lisinskog', kolegi Draženu Siriščeviću da se što prije nađu i dogovore oko još nekih atraktivnih inozemnih rock, blues, country i folk nastupa za koje je naša najuglednija koncertna dvorana, uz jazz i klasiku, sumnjama unatoč – zvuk je ponovo bio jako dobar - podesna barem koliko i za domaću estradu. Zapravo, i više od toga jer bi rock, kojem bi dobro došao obrat poput svojedobno grungea ili punka, trebao steći kulturnjački status kakvog već desetljećima drži jazz i klasična glazba. 'Lisinski' je za takvu fazu rocka prirodno stanište. Potvrdili Chris Cornell i Glen Hansard.

---

Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. kolovoz 2022 21:16