Na prvi pogled country kantautor Chris Stapleton, sin zdravstvene radnice i rudara iz Kentuckyja, izgleda poput bajkera, a na nekim fotkama i poput tipičnih glasača Donalda Trumpa koji se ne mire s njegovim izbornim porazom i kakve možete, često naoružane, vidjeti u prvim redovima postizbornih demonstracija diljem Amerike.
Pomislili biste i da dugobradi Chris ima barem dvije-tri automatske puške i sedam-osam revolvera te da mrzi crnce i Meksikance. E pa malo sutra jer iako je njegov temelj country, njemu najomiljenija pjevačica je Aretha Franklin, a njegov glas često uspoređuju s glasovima Otisa Reddinga, Raya Charlesa i Freddieja Kinga.
Vrh top lista
Povrh toga, "Watch You Burn", jedna od pjesama s njegovog novog albuma "Starting Over", sadrži i stihove “Samo bi kukavica uzela oružje/I pucala po masi da bi se zabavila", a jasno je i glasno podržao Black Lives Matter. Chris Stapleton, dakle, pobija niz uvriježenih i često pogrešnih stereotipa koje ljudi imaju o country pjevačima i njihovoj publici u koju spada i Ante Tomić kojeg možete nazvati svakojako, ali nikako mu ne možete prišiti etiketu desničara. Baš kao ni meni, a eto obožavam country muziku, najčešće onakvu kakvu praši Chris Stapleton, inspiriran pjesmama i glasovima Willieja Nelsona, Waylona Jenningsa, Merlea Haggarda, Stevea Earlea, Krisa Kristoffersona ili Guya Clarka čije je "Old Friends" i "Worry B Gone" obradio na novom albumu.
Naslov pogrešno sugerira da je posrijedi novi kurs ili promjena stila jer "Starting Over", ponovo u produkciji posljednjih sezona najtraženijeg i najboljeg američkog country producenta Davea Cobba, brušenje je vještina s kojima je Stapleton već postao poznat. Prvo kao autor pjesama za country zvijezde Tracea Adkinsa, Kennyja Chesneya, Tima McGrawa, Alana Jacksona, Lukea Bryana ili Jasona Aldeana, a potom i kao kantautor čiji je debi album "Traveller" 2015. godine u Americi nakladom nadmašila samo Adele s albumom "25".
Bilo je to pravo čudo jer "outlaw-country" odavno nije tražena roba na američkom tržištu. Naprotiv, da biste do prije pet-šest godina uspjeli u country glazbi, bilo vam je bolje da niste nosili šešir i kaubojske čizme, da niste imali dugu bradu, da se niste fotkali u kamionetu, pjevali o uginulom psu, koketirali s rock'n'rollom ili soulom, da vam supruga ne gostuje na albumu i da ne pjevate o gorkim životnim nuspojavama. Ukratko, da ne činite ništa od onoga što Chris Stapleton čini i unatoč tome dospijeva do vrha top lista. Još kraće, da ne vraćate country glazbu u country glazbu u kojoj ima mjesta i za opaki južnjački rock poput "Devil Always Made Me Think Twice".
Dovoljno je poslušati kako u country-waltzu "When I'm With You" Chris pjeva stihove "I'm forty years old/And it looks like the end of the rainbow/Ain't no pot of gold/The things that I've done/I doubt anyone will remember/After I'm gone" pa da se shvati da je na istoj valnoj dužini kao i Merle Haggard kad je u "Footlight", uz koju se mogu rasplakati svakog božjeg dana, pjevao "I'm forty-one years old and/I ain't got no place to go when it's over/So I hide my age and make the stage and/Try to kick the footlights out again". Lekcije o životu, toj mutnoj rijeci u čijoj blatnoj vodi tražite zrnca radosti i dobrote, možete dobiti samo u country glazbi kakvu stvaraju i izvode Stapleton i njegovi uzori. U njoj tražite utjehu kad vam je teško jer shvaćate da autori i pjevači takvih pjesama, vaši "old friends", također pate.
Život Chrisove kujice
No da biste tu patnju osjetili, mora biti istinita, kao u mučnom folk-bluesu "Whiskey Sunrise" u kojem se svaka čaša viskija pretvara u suze, baladi "Cold" u dosluhu sa soulom Michaela Kiwanuke ili u "Maggie's Song" o životu Chrisove kujice, od trenutka kad ju je našao u kartonskoj kutiji pored dućana do posljednjeg daha u njegovom krilu, a koja zvuči poput potrage za slobodom The Banda.
Country je uz vas i kad tražite novi početak, a o tome govore akustična "Starting Over" i zaključna "Nashville, TN" kojima Chris otvara i zatvara jedno životno poglavlje, glasom crnog soul i blues pjevača iz tijela bijelog country i rock autora. Vrijeme je da sa Sturgillom Simpsonom, Jameyem Johnsonom i Jasonom Isbellom oformi country-supergrupu nalik The Highwaymen koju su tvorili Willie Nelson, Johnny Cash, Kris Kristofferson i Waylon Jennings.