Za neke je sevdah stanje duha, a njegova najvažnija protagonistica posljednjih godina, sarajevska pjevačica Amira Medunjanin kaže kako je sevdah “prava, najbolja priča o Bosni” .
Moglo bi se nadodati i kako je sevdah “bosanski blues”, a na tragu takvog “čitanja sevdaha”, kakav je pokrenuo Dragi Šestić, Amira i njezina dva iznimno kapacitirana suradnika, gitarist Boško Jović i kontrabasist Edvin Hadžić, priredili su četiri nastupa u zagrebačkom Vip Clubu. Bili su to prvi solistički nastupi Amire u Zagrebu koja je debi album “Rosa” u produkciji Dragija Šestića objavila 2005. godine.
Suze i šale
Pretprošle godine Amira je objavila album “Amulette” kojim je, zahvaljujući i iznimno sugestivnim klavirskim aranžmanim Bojana Zulfkarpašića, bacila u afan i svjetsku glazbenu kritiku pa se o Amiri počelo pisati kao o “bosanskoj Billie Holiday”.
Njezine interpretacije dobro poznatih bosanskih sevdalinki i srodnih pjesama iz Srbije i Makedonije, poput “Ah, što ćemo ljubav kriti”, “Jutros mi je ruža procvjetala”, “Imam jednu želju”, “Teško meni jadnoj u Sarajevu samoj” i drugih pa “Što te nema” koju ćemo zauvijek pamtiti po izvedbi Jadranke Stojaković i “Zašto si me majko rodila” Esme Redžepove toliko su nježne, bolne i natopljene patosom da nam se činilo kako Amira samo što se neće slomiti pod težinom tih stihova o ljubavnim jadima i patnji. Sva je sreća što tu težinu pjesama razbija šalama jer u protivnome, njoj koja se rasplakala već uz prvu pjesmu i nama koji smo uzdisali uz njezino pjevanje, to bi bilo jako teško podnijeti.
Miljacka i Mississippi
Filigranska pratnja Boška Jovića na klasičnoj gitari i hrabra vrludanja kontrabasista Edvina Hadžića pojačali su taj dojam posvećenosti koji Amira sugerira glasom i ponudili niz opcija za uklapanje sevdaha u bliža i daljnja, ali uvijek srodna sazvučja pa čak i u prekomorske glazbene stilove. Dapače, kad Amira uz njih dvojicu zapjeva sevdah čini se kako je to ne samo bosanski pa ni balkanski nego mediteranski blues, a pričinilo se i kao da Miljacka utječe u Mississippi.
Univerzalna umjetnost
Amirine izvedbe sevdaha nadilaze sve jezične barijere jer posrijedi je univerzalno razumljiva umjetnost, baš kao i u slučaju braće Teofilović i Miroslava Tadića.
Nismo ni s ovim Amirinim koncertima do kraja razjasnili etimologiju sevdaha, ali smo dobili jedno njegovo novo objašnjenje. Sevdah? Ah, pa to vam je kad zapjeva Amira.