Courtney Love je prošli tjedan u britanskom dnevniku Guardian objavila komentar u kojem je oštro kritizirala Rock‘n‘Roll Hall of Fame u koji je dosad primljeno samo osam posto žena, ukazavši također i na sramotno mali broj crnih umjetnika.
"Ako je tako malo žena uvršteno u Rock‘n‘Roll Hall of Fame, onda nešto nije u redu s odborom za imenovanje i proces glasovanja mora se preispitati. Glazba je životna sila koja se neprestano razvija - a oni je, prema svemu sudeći, ne mogu pratiti", oštra je u svom tekstu ova glazbenica i glumica, ikonična rock pojava, pjevačica grupe Hole i supruga pokojnog frontmena Nirvane Kurta Cobaina.
"Ako se na ovakav način stvara kanon, to jako smrdi na seksističko čuvanje vlastitih pozicija, a bome i na namjernu ignoranciju i neprijateljstvo", s pravom je Love napala instituciju iz Clevelanda koja je osnovana 1983. godine.
Love je napisala oštar komentar nakon što su objavljene nominacije za ovogodišnje primanje u Kuću slavnih u kojima je, ironično, najviše dosad nominiranih žena u četiri desetljeća postojanja Hall of Fame. Tako su nominirane Kate Bush, Cyndi Lauper, Missy Elliott, Meg White (The White Stripes), Gillian Gilbert (New Order) i Sheryl Crow. Umjetnici imaju pravo na nominaciju 25 godina nakon izdavanja prve ploče.
Rock‘n‘Roll Hall of Fame osnovan je 1983., a u "prvom razredu" primljenom u Kuću slavnih bili su Chuck Berry, James Brown, Ray Charles, Little Richard, Sam Cooke, Fats Domino, Everly Brothers, Buddy Holly, Jerry Lee Lewis i Elvis Presley. Primjećujete, u razredu nema nijedne žene. Love u komentaru diskutira kako je među prvim primljenima u Kuću slavnih morala biti i Sister Rosetta Tharpe, legendarna gospel pjevačica i gitaristica koja je stvarala još 1930-ih i 1940-ih godina i koja se smatra jednom od rodonačelnica rock glazbe. Primljena je u Kuću slavnih tek 2018. godine, i to nakon ekstenzivne kampanje.
"Ušla sam u ovaj posao kako bih pisala sjajne pjesme i zabavila se. Brzo sam učila. Čitala sam svaki glazbeni časopis do kojeg sam došla i s 12 godina, nakon što sam probavila mnoga izdanja časopisa Creem, odlučila sam svoju osobnost temeljiti na Lesteru Bangsu, velikom pripovjedaču i rock kritičaru; njegovo postojano vjerovanje u transformativnu moć velike rock pjesme bilo je baš poput mojega. (Također sam bila opsjednuta njegovim svađama s Lou Reedom - zbunjivale su me, ali sam ih i voljela.) Glazbenici i njihove pjesme oblikovali su moj život, moja uvjerenja, moje samopoimanje kao glazbenice - od režanja Patti Smith u ‘Pissing in the River‘ do pjesme ‘Dead End Justice‘ grupe Runaways, čiji tekst još uvijek znam od riječi do riječi. Ali, ono čemu me nijedan časopis ili album nije mogao naučiti ili pripremiti jest koliko izuzetna moraš biti, kao žena i umjetnica, da bi držala glavu iznad vode u glazbenom poslu", ovim riječima Courtney Love počinje svoj lijepo napisan esej.
Love je također primijetila da je od 31 osobe u nominacijskom odboru, samo devet žena. Iako je frustrirana načinom na koji Kuća slavnih funkcionira, glazbenica naglašava kako je svjesna važnosti njezina postojanja jer je to jedan od načina na koji se mnogi umjetnici čuvaju od zaborava i upisuju u povijest.