Da mi je itko 1981. rekao da će mi se za četrdeset godina svidjeti novi album Duran Durana, vjerovao bih mu koliko i u to da će me tijekom života sustići rat i pandemija. No, i to se dogodilo. I rat i pandemija i solidan album Duran Durana iz jeseni 2021. godine.
Ono što nije uspjelo Marku Ronsonu, Nileu Rodgersu i Johnu Fruscianteu na "Paper Gods" (2015.), pošlo je za rukom Grahamu Coxonu iz Blura koji je ne samo gost, nego glavni gitarist i koautor gotovo svih pjesama, a slično priznanje na efektnoj produkciji treba odati i i turskom DJ-u Erolu Alkanu te asistenciji Giorgia Morodera na glavnim pjesmama "Beautiful Lies" i "Tonight United".
Sve ono što se na "Paper Gods" doimalo poput podgrijavanja juhe benda čiji su dani ponosa i slave izgledali nepovratni, sada zvuči poletno i svježe.
"Future Past" naziv također je vrlo primjeren, unatoč pokojem okliznuću uspješna je rekreacija onoga zbog čega su Duran Duran - kombinacija new wavea, funkyja, popa i disca - postali toliko popularni prije četiri desetljeća. Tada se to zvalo novim romantizmom i sadržalo dašak futurizma, a danas priziva bolju prošlost jer pop-glazba u međuvremenu je toliko otišla k vragu da je čak i novi album Duran Durana dobar. A i 80-e su još "in".