Darko Rundek jedan je od naših najplodnijih i najsvestranijih glazbenika koji je, s iznimnim uspjehom, više od četiri desetljeća na sceni. Već godinama sa suprugom Sandom živi na tri adrese: u Zagrebu, Parizu i Povljama na Braču. Upravo na ovoj potonjoj zatekla ga je i koronakriza, a baš je njegov omiljeni otok bio jedno od posljednjih žarišta epidemije. Brač je, kako kaže, njegov glazbeni inkubator, ali i mjesto na kojem se posvetio ekološkoj poljoprivredi i razvoju samoodržive permakulturne farme. U Povljama, u njegovu glazbenom studiju koji je napravio od stare konobe, dovršava novi dvostruki EP “Brisani prostor”, a nedavno je objavio i dva singla koja su, reći će, djelovala proročanski s obzirom na ova teška vremena.
Zadovoljstvo
- Izolacija je Sandu i mene zatekla u blizini Brača jer je ionako bilo vrijeme za rezidbu maslina, pa smo prvih mjesec dana uglavnom dane provodili u masliniku. Ovaj put smo imali dovoljno vremena tome se detaljno posvetiti, puno smo naučili i to nam je bilo veliko zadovoljstvo. Nismo strahovali od zaraze, a kako oko nas ima dosta starih ljudi, bili smo oprezni da ih ne bismo zarazili. Pratili smo razvoj situacije na svjetskim i domaćim TV kanalima, naročito u početku. Prijao nam je mir i izostanak suvišnog vrzmanja, a suosjećali smo s ljudima koji su se razboljeli, i ljudima u gradu koji su izolaciju morali provoditi u četiri zida. Šokirao nas je potres u Zagrebu, u trenutku kad su svi bili stresirani zbog korone stvarno je teško pao, i preko projekta Maka Murtića ZGB 2020 probao sam pridonijeti skupljanjem pomoći za oštećene. Ovdje na Braču su živnuli mnogi vrtovi, i mi smo se nakon maslinika posvetili našem i razmjenjivali plodove i sadnice. Žarište korone na drugom kraju Brača nije ništa promijenilo - otkriva Rundek.
Vrijeme izolacije iskoristio je i kako bi svojoj publici predstavio dva nova singla, “Unutarnji glas” i “Tko su svi ti ljudi?”, a koji su se, prema riječima glazbenika, idealno poklopili sa situacijom u kojoj se nalazimo.
- ‘Brisani prostor’ je nastao s pogledom u neizvjesnu budućnost, tako da pjesme kao da su nagoviještale ovo što se uskoro počelo događati. Pjesma ‘Unutarnji glas’ inače zatvara taj album i nije trebala biti singl, ali ju je situacija sama odabrala. Druga pjesma, ‘Tko su svi ti ljudi?’, također je imala veze s privremenim popuštanjem u kojem se traži novo razumijevanje, novi pogled. Sad je vrijeme da konačno izađe i kompletan album pa možemo u dogovoru sa slušateljima birati s njega nove singlove, vdeć kako se stvari budu dalje razvijale. Nadam se da bi izlazak mogao biti kraj lipnja. To ovisi o tome hoću li uspjeti završiti na vrijeme još jednu pjesmu koja čeka riječi - napominje glazbenik.
Vrhunski glazbenici
Novom studijskom izdanju prethodila je zanimljiva priča koja je počela na obljetničkoj turneji “Apocalypso NOW” iz 2017. Izrodio se ne samo novi album, već i grupa glazbenika pod imenom Ekipa.
- Iz rada na ‘Apocalypsu NOW’ izrodila se prvo Ekipa jer smo osjetili elan zajedničkog muziciranja. Taj se elan prvo artikulirao na albumu međimurskih pjesama ‘MURA MURA’ s Andrejom Košavić Kurelec kao pjevačicom, a pridružili su nam se za tu priliku Nataša Radušić na mandolini i violinist Marko First, oboje iz Cinkuša. Inače, Ekipa su Ana Kovačić koja svira saksofon, klavijature i bubnjeve, moj stari drug još iz Haustora, trubač Igor Pavlica, Silvio Bočić je na bubnjevima, gitari i basu, Miro Manojlović na vibrafonu i udaraljkama, Roko Crnić svira bas i pjeva. On je ujedno autor dobrog dijela materijala na albumu ‘Brisani prostor’, a napravio je i videa za oba singla, ‘Unutarnji glas’ i ‘Tko su svi ti ljudi?’ - priča Rundek.
Isto tako, i sam otok Brač, točnije mjesto Povlja, ima posljednjih godina veliku ulogu u stvaralaštvu ovog svestranog umjetnika.
- Povlja su rodno mjesto Sandina oca Ljupka. Nakon njegove smrti renovirali smo konobu u kojoj smo smjestili studio za potrebe Rundek Cargo Trija, a to su: na violini Isabel, Dušan Vranić Duco je svirao mnoštvo instrumenata, a ja sam svirao gitaru, pjevao i snimao i nastao je album ‘Mostovi’. Glazbeni inkubator radi i kad nema drugih muzičara, tu pišem, snimam i skladam više kao night job, a preko dana obrezujem, kosim, berem, šetam se, njušim i gledam. Kako ovdje nema dovoljno mjesta da smjestimo cijelu Ekipu, radimo u Mikulićima, blizu Zagreba - kaže glazbenik.
Uz glazbu, Rundek se posvetio i ekološkoj poljoprivredi, posebno samoodrživim imanjima koja odolijevaju klimatskim i ekonomskim promjenama, kao i banci autohtonog sjemenja.
- O permakulturi učim i pokušavamo primijeniti neke njezine principe. Krajem siječnja Sanda i ja sudjelovali smo na susretima aktivista, praktičara, lokalnih struktura vlasti, koji su se bavili održivim životom i stanjem naše civilizacije koja je pred kolapsom. To se odvijalo u gradiću Die u Francuskoj. Atmosfera je bila inspirativna, kompetentna, zanimljiva. Radi se o ljudima i strukturama koji već desetljećima promišljaju i iskušavaju drukčije modele života i prisutni su u francuskoj javnosti, koja je neusporedivo senzibiliranija od naše. Srećom, i kod nas postoje projekti i inicijative, kao na primjer reciklirano imanje Vukomerić, koje ima i banku sjemena. Banka sjemena je ozbiljan i važan posao jer to nije mrtva arhiva, već sjeme treba sijati i ponovo uzgajati zato što vremenom gubi kvalitetu, a ključno je za prehrambenu nezavisnost. Tko ima svoje sjeme i zna uzgojiti hranu bez kojekakvih otrova i pesticida, u prednosti je pred ekonomskim urušavanjima koja su na pomolu. Ali u igri je opstanak ljudskog roda i uopće života na planetu. Barem u približnoj raznolikosti kakvu poznajemo. Trenutačno pratimo dva glavna smjera borbe za opstanak. Jedan je ‘degrowth’, znači ekonomski rast više nije ono čemu bi ekonomija trebala težiti jer je destruktivan i neodrživ. Moguće je nastaviti jedino ako se postupno smanji proizvodnja i potrošnja i sve se više svede u lokalne okvire. Drugi smjer je ‘rewilding’, vraćanje prostora divljini, jer se upravo događa šesto masovno izumiranje vrsta, koje je posljedica ljudskog zaposjedanja staništa drugih oblika života - objašnjava.
Sin također svira
Zagreb, Pariz i Brač Rundekovoj su obitelji godinama dom i teško je odlučiti koji od njih je baza.
- Sva tri mjesta mi puno znače. Već u odnosu na okolnosti i aktivnosti baza se mijenja. U Pariz obično odem dva puta godišnje, obiđem prijatelje i imam još neke aktivnosti koje obnovim s velikim zadovoljstvom - napominje.
Supruga Sanda i sin David Vid Rundeku su najveća životna potpora. I dok je Sanda uz njega na Braču, Vid je, kaže Rundek, trenutačno u Srednjoj Americi, na Martiniqueu. Naime, zatvaranje granica zateklo ga je u Dakru, a Martinique je bio najraspoloživiji francuski teritorij. Baš poput oca, i Vid svira nekoliko instrumenata, zanima se i proučava permakulturne farme po svijetu te je pravi avanturist.
- Evo je Vid drugi put prejedrio Atlantik, polagano postaje maher za to. Putem je, kad ne bi bilo previše vjetra, s kompanjonima pjevao i svirao. Koliko znam, on nema u planu muzikom se baviti profesionalno. Posjetio je i živio u nekoliko zajednica koje prakticiraju permakulturu i vjerujem da o tome puno zna - kaže Rundek.
Iza njega su brojne nagrade, od Porina do Zlatne arene i mnogih drugih.
- Nakon što ‘MURA MURA’, inače jedan od mojih najdražih albuma ikad snimljenih, nije dobio Porina ove godine, razmišljam da se povučem iz sličnih natjecanja. Priznanja mi naravno gode, kao i svima, ali mi nisu motiv. A najveći uspjeh u karijeri je tek preda mnom - smije se Rundek.
Iza njega je više od 40 godina na sceni, no nikad nije bio od posebnih obilježavanja, no pamti brojne upečatljive trenutke.
- Najradije se sjećam perioda istraživanja s inspirativnim suradnicima kakve su imali u pojedinim fazama svi projekti, od Haustora do Ekipe. Najradije bih zaboravio neke trenutke nesnalaženja na sceni. Najponosniji sam što sam uspio opstati kao profesionalac, ne gubeći pritom umjetnički integritet - priznaje glazbenik.
Još od 1987. član je free jazz grupe Cul-de-sac, no u tom je sastavu čovjek iz pozadine, basist.
- Definitivno se dobro osjećam u ulozi basista, odnosno čovjeka u sjeni, i u Cul-de-sacu i s Andrejom, koja je i u tom bendu. CDS je malo usporio u odnosu na period neposredno nakon smrti Dragana Pajića Paje, ali se nadam da će biti još svirki - najavljuje.
Rundek je oduvijek uživao u skladanju filmske glazbe, za što je i višestruko nagrađivan.
- Trenutačno surađujem s Miroslavom Mandićem, bosansko-slovenskim filmskim režiserom, na vrlo zanimljivom autorskom filmu ‘SanRemo’. Vremena imam dovoljno i veselim se tim projektima - naglašava. Svojevremeno se, s dosta uspjeha i u hvaljenim projektima, okušao i kao glumac. No, taj ga poziv, kaže, više ne zanima.
Neizvjesnost
Planovi za budućnost, uz glazbu, usko su mu vezani i uz zaštitu prirode.
- Sve je vrlo neizvjesno. Ono što mi je ovaj čas najbitnije jest to da izađe ‘Brisani prostor’ i nađe svoju publiku, a što će biti dalje, vidjet ćemo. Volio bih kad bismo se nekako svi zajedno okupili na razmišljanju i spremnosti na akciju sistemskih promjena bez kojih vidim samo mračne scenarije. Za početak, svatko može pridonijeti nerasipništvom, smanjivanjem ili napuštanjem mesnih i mliječnih proizvoda, izbjegavanjem ambalaže, naročito plastične, odustanjem od suvišnih putovanja, pa do gašenja žarulja viška. Bolje da smanjimo potrošnju energije nego da nam planinske rijeke trpaju u cijevi, buše Jadran, sijeku šume i truju zemlju i vodu. Ovaj svijet je bogat i bujan, treba mu čuđenja i ljubavi - zaključio je.