Popularni američki portal Loudwire opisao ih je kao "iranske gerila metalce" - oni su Confess, iransko/norveški groove metal/hardcore bend, koji u utorak navečer, uz metal legende Nile, nastupa u zagrebačkom klubu Boogaloo. Njegovi članovi Nikan Khosravi (vokal/gitara) i Arash Ilkhani (DJ/sampler) iz prve ruke iskusili su politički progon, a njihov aktualni album "Revenge at All Costs" pravi je krik njihova bijesa i "ploča koja propovijeda".
Nikan, rođen u Teheranu, bend je osnovao 2010. kao tinejdžer, prvi album "Beginning of Dominion" objavio je 2012., a "In Pursuit of Dreams" uslijedio je 2015. Zbog kritičkog načina razmišljanja te stihova koje je iranski establišment proglasio "antireligijskim i sotonističkim", Nikan te iste 2015. godine biva uhićen - i to svega dva tjedna nakon objave albuma slikovita naziva - "U potrazi za snovima".
- Ne možete spriječiti ljude da sanjaju. Mi smo ostvarivali svoje snove i zbog toga završili u zatvoru - izjavio je svojedobno Khosravi.
Puna tri mjeseca proveo je u samici, u kojoj su svjetla bila uključena 24/7, a kad su ga napokon pustili, u "običnom" zatvoru, zloglasnom Evinu, ostao je još 15 mjeseci. Iz tog mučnog iskustva "rodila" se pjesma "Evin", a onda ih je "pokosila" presuda - Nikan je osuđen na 12 godina i šest mjeseci zatvora te 74 udarca bičem, a Arash, njegov kolega iz benda, dobio je dvije godine iz rešetaka.
Pjevač Confessa tad je pobjegao iz domovine, a azil mu je ponuđen u Norveškoj, gdje danas ima status izbjeglice. Nakon što mu se pridružio i Arash, dečki su reaktivirali Confess, a 2022. pridružili su im se i norveški članovi - Dennis Alexander Olsen, Ole Stensgård i Håkon Løberg. Danas napokon žive i rade bez straha od posljedica, ali njihova borba nije gotova.
- Barem mi ovdje (u Norveškoj) nitko neće banuti na vrata. Jedino oružje koje imam su olovka i gitara, a njihov potencijal da izazovu štetu, makar i izdaleka, ogroman je - rekao je jednom prilikom hrabri Khosravi, s kojim smo razgovarali uoči zagrebačkog koncerta.
Prošle godine objavili ste treći studijski album "Revenge at All Costs", a danas ga promovirate i u Zagrebu. Koji koncept stoji iza njega, što je glavni fokus vaših pjesama?
- Htio sam ispričati priču o vlastitom životu nakon uhićenja, opisati život u egzilu iz različitih kuteva. Trebalo nam je dugih sedam godina za objavljivanje novog albuma. Nosili smo se s toliko ozbiljnih problema koje je trebalo nekako srediti. Tijekom tih sedam godina moja glavna motivacija bila je izdržati svu tu bol koja mi je nanesena... Pritisak je bio golem, ali imao sam cilj - morao sam, bez obzira na sve, podijeliti svoju priču sa svijetom kroz glazbu koju stvaramo kao bend. To je bila moja svojevrsna osveta određenoj grupi ljudi koji su htjeli da ja, Nikan, ovakav kakav jesam, nestanem pod svaku cijenu.
Čak i naslov albuma govori sve - riječi su često puno jače od oružja i mnogi se najviše boje upravo njihove snage. Koliko vam je bitno da glazbom upozoravate na sve loše što se događa u vašem rodnom Iranu?
- Uvijek mi je bilo jako važno promišljati o društvu u kojem sam rođen i odrastao. Iako teme o kojima pišem nisu ograničene samo na Iran. Možete naći nepravdu, korupciju i ugnjetavanje posvuda. Ali za mene kao Iranca, koji je više od dva desetljeća života proveo pod teokratskim režimom, važno je biti glas mog naroda. Zato i pričam o svojim osobnim iskustvima, kako bih stvorio iskrenu sliku o iranskom društvu, koje ima svoje dobre i loše strane, baš kao i svako drugo.
Koliko dugo ste u Norveškoj i koliko vam se život promijenio otkad ste ondje? U čemu najviše uživate na sjeveru Europe?
- Preselio sam se u Norvešku u prosincu 2018. godine. Rekao bih da sam i dalje ista osoba, samo se sad više fokusiram na Confess i glazbenu karijeru općenito. Osim toga, sa strane radim i u festivalskoj produkciji. Jedna od najdražih stvari su mi putovanja, a što se tiče Norveške, priroda je ondje i više nego fascinantna.
Što bi se dogodilo kad biste se vratili u Iran? Je li vaša obitelj još ondje, strahuju li za svoju sigurnost, imaju li problema zbog vaše glazbe koje su iranske vlasti proglasile nepodobnom?
- Slučaj protiv mene i dalje je otvoren u Iranu. Na žalbenom sudu osuđen sam na 12 godina i šest mjeseci zatvora te 74 udarca bičem. Sve navedeno dogodilo se 2019. godine, a s obzirom na sve što sam radio nakon objave te presude, situacija bi sad za mene mogla biti još teža. Srećom, moja obitelj je dobro. Svi i dalje žive u Iranu i drago mi je što nisu imali nikakvih problema zbog mojih aktivnosti.
Kakav je izgledao vaš glazbeni put, kad ste otkrili metal i što vas je privuklo tom žanru? Tko je najviše utjecao na vas, kakva se glazba puštala kod vas doma?
- Odrastao sam u kućanstvu koje je uvijek cijenilo umjetnost i glazbu. Moj otac bio je veliki fan Pink Floyda pa sam se vrlo rano upoznao s rock glazbom. Majka je zborska pjevačica, a sestra profesionalna slikarica. Svi u obitelji uvijek su mi bili velika potpora na svakom koraku moje karijere, u dobrim i lošim danima. A u metal glazbu zaljubio sam se preko jednog kolege u srednjoj školi. Glavna inspiracija od prvog dana bili su mi groove metal, nu metal, hardcore, thrash metal i death metal. Kao i svako drugo dijete te dobi, rastao sam uz glazbu bendova koji su bili veliki ranih 2000-ih, to su Slipknot, Korn, System of a Down, Lamb of God, DevilDriver, ali i bendovi iz 80-ih, 90-ih kao što su Slayer, Pantera i Sepultura. Oni su za mene oblikovali ideju metala.
Kako biste opisali svoju glazbu, koje stilove kombinirate?
- Ne postoji određeni žanr kojim bih mogao opisati glazbu Confessa. Ono što možete čuti u našim pjesmama uglavnom je groove metal/hardcore u kombinaciji s death metalom i nu metalom. Volim stvarati nepredvidivu glazbu, tako da nas ni naša publika ne može i ne uspijeva kategorizirati.
Kad i kako su počeli vaši problemi s iranskom vlašću? Što im je najviše smetao u vezi s vama? Jeste li ikad mogli i zamisliti da će stvari otići toliko daleko?
- Kolegu iz benda Arasha i mene 2015. uhitila je Revolucionarna garda. Bili smo optuženi za blasfemiju i propagandu protiv države koje smo, prema njihovim riječima, provodili kroz moje tekstove i glazbu. U zatvoru su nas držali 18 mjeseci, nakon čega smo napokon uspjeli platiti jamčevinu u iznosu od 40.000 dolara za svakog od nas. Glazba Confessa zagovarala je istinu iznad snage, pokazivala je i promovirala poruku otpora te time privlačila pažnju unutar i izvan zemlje. Doslovce sam mogao izgubiti život zbog kritiziranja religije i preispitivanja postojanja Boga. Bilo je nekih zaokreta u mom slučaju tako da mi nisu mogli izreći smrtnu kaznu, ali kazna za bogohuljenje zbilja može biti oduzimanje života, što se i događalo u nekim drugim slučajevima.
Što vama osobno znači demokracija?
- Kao i svaka druga stvar u svijetu, demokracija ima svoje prednosti i nedostatke, ali za mene je demokracija kad osoba može slobodno misliti, izražavati se i poštivati to isto pravo koje vrijedi i za druge. Ne moramo se svi međusobno slagati, to nije poanta demokracije, već poštivanje svih naših razlika te suživot koji gradimo jedni s drugima.
U Iranu su vas pratili, prisluškivali, zastrašivali, bojkotirali vam rad... Jeste li ikad razmišljali o odustajanju od borbe, što vas tjera da usprkos svemu idete dalje, odakle ta silna snaga, hrabrost, predanost...?
- Bilo je trenutaka kad sam se osjećao umorno i zbunjeno, ali nikad nisam sumnjao u svoj put. Nešto duboko u meni vrlo je svjesno razloga ove borbe - prvo i osnovno, želim se osjećati bolje kao ljudsko biće koje kroz svoju umjetnost pokušava promijeniti sebe, a onda i svijet koji me okružuje. Stvaranje glazbe vrlo je katarzično i ima terapeutski učinak. Uvijek je bilo tako! Snaga dolazi s boli, a u mom slučaju bilo je jako puno boli. No što sam više toga izdržao, to sam više učio i postajao svjesniji razloga te vlastite borbe od koje ne odustajem.
Koju pjesmu biste izdvojili kao prekretnicu u vašoj karijeri i zašto?
- Ne može to biti samo jedna pjesma, ali mislim da su nas ‘Evin‘ i ‘Eat What You Kill‘ stvarno postavili na kartu kad smo ih objavili 2019. i 2021. godine. Dobili su veliku pozornost medija i privukli puno više obožavatelja.
Gdje se vidite u budućnosti?
- Mislim da je bend na dobrom mjestu. Gladni smo i motivirani! Želim nastaviti objavljivati više albuma i definitivno ići na više turneja, s bendovima kojima se divim kao što je Nile. Najjednostavnije rečeno, nastavit ću se boriti da svoju viziju pretvorim u stvarnost i isprobati različite ideje za sljedeće projekte.
