Moj kvart, bogu hvala, rasno sve više nalikuje na Zapadni London i nadam se da će tako ostati jer mi je dojadilo gledati samo bijelce, curry iz obližnjih baraka miriši božanstveno, a kul mi je i što se u obližnjem baru Afrika okupljaju Afrikanci s kojima bih trebao malo popričati o Afrobeatu, funku i reggaeu. Ovaj prolog je ovdje jer je mlada zapadnolondonska kantautorica Arlo Parks (25), nigerijsko-čadsko-francuskog porijekla, nakon izvrsnog debija "Collapsed In Sunbeams" (2021.) i nešto manje dojmljivog albuma "My Soft Machine" (2023.) inspiraciju za "Ambiguous Desire" potražila na njujorškoj klupskoj sceni.
Rezultat je zavodljivo djelo s plesnim pjesmama na raskrižju electro-popa, funka, disca, housea i indie-rocka na kojima je jedan od producenata i ugledni Paul Epworth, premda je dojam da je Arlo došla u goste kod sastava poput LCD Soundsystema, MGMT-ja i srodnih. Arlo ima prozračan, lagan i mekan glas koji savršeno odgovara ovim ukusnim i fino ustrojenim pjesmama, no nisu sve podjednako pamtljive ili dojmljive. Dok sluša "Ambiguous Desire", čovjek povremeno odluta mislima i počne žudjeti za nečim drugim, kako to naslov "Dvosmislena žudnja" i sugerira. Kul za noćno bicikliranje, šetanje ili vozikanje autom, barem dok ima dizela.
ARLO PARKS
Ambiguous Desire
Transgressive Records
žanr: electro-pop/disco/funk
ocjena: 3 i pol
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....